WORDTHEQUE - Word by word multilingual library Logos' Croatian eBooks Project Gutenberg Consortia Center http://www.Gutenberg.us and the World eBook Library Collection http://www.WorldLibrary.net Bringing the world's eBook Collection Together Project Gutenberg Consortia Center is a member of the World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net The mission of the Project Gutenberg Consortia Center is to provide a similar framework for the collection of eBook collections as does Project Gutenberg for single eBooks, operating under the practices, and general guidelines of Project Gutenberg. The major additional function of Project Gutenberg Consortia Center is to manage the addition of large collections of eBooks from other eBook creation and collection centers around the world. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us Sveto pravilo trojno Dr Viktor Bla3/4ević pjevao je nekad, uz glasovirsku pratnju Antonije (c)trk, sada Antonije Bla3/4ević: Domovino, raju 3/4ića moga a ti, draga, cv'jete raja toga! Osluškujući u mraku svoga groba svoju "Domovinu i ljubav" iz glasnica toga mladog studenta prava, Ivan pl. Zajc nakašljao bi se tiho i pristojno: koli je skladba krasna, toli je izvedba grozna! A da je ko starom romantiku mogao šapnuti šta je za Viktora Domovina, a šta Ljubav, on bi izgubio svako strpljenje, i zaboravio da je plemeniti, i da je hrvatski Verdi, i da je mrtav, i u nastupu svetog b~ijesa nasrnuo bi na Viktora pa ga fisnuo po zubima upravo u trenutku dok je izvijao onaj svoj zanosni fis: "Evo vam Fis! Vi ... vi svinja jedna! Na-po-lje!" Po svom obličju dr Viktor Bla3/4ević nipošto nije bio svinja. Naprotiv, i po plitkom čelu, i izdu3/4enom zatiljku sa glatkom masnom kosom, i po crnim razmaknutim očicama, i po trbuščiću, i po koraku - više je ličio na patka. O Domovini, i svemu što je s ovom posljednjom u vezi, imao je sasvim određeno mišljenje: - U se, na se i... - i tu bi se, u intimnijem društvu dakako, pomogao još i prstima, čaršinlijski -...i...zna se! To je on zvao: SVETO TROJNO PRAVILO (r)IVOTA. Ono mu je bilo u krvi. Kada je, kao mlad student prava, pjevao Zajca uz Antonijin glasovir, to mu se zlatno pravilo caklilo u očima, koje su po3/4udno 3/4agrile u Antonijine kukove: zna se. Kada je, kao mlad advokat i Antonijin zakoniti, boravio poslovno u Zagrebu, to ga je pravilo palucalo u prstima, koji su se pru3/4ali za kasiricama noćnih lokala: zna se. Kada je, kao prosijed advokat, koji redovno dobiva parnice, akšamlučio pred Ozminim bifeom, ono mu se valjuškalo n~iz grlo u gutljajima rakije, u ćevapčićima, paprici i u3/4ičkom kajmaku: u se. Kada bi koji mastan honorar turao u najdonju ladicu radnog stola, to pravilo podrhtavalo mu je i u prvom i u drugom podvoljku: u se i na se. A znao je to pravilo izgovarati i s onim principijelnim patosom s kakvim se mogu izgovoriti samo riječi: sloboda, jednakost, bratstvo ... - Sve te svoje teorije zapiši ti, moj Veljko, kukom na ledu: sve je to luk i voda! Povijest, 3/4ivot, čovjek: U SE, NA SE I PODA SE - to, to, moj gospodine, to je motor svega, to je narodni instinkt! Nego šta! Svom prijatelju Velj~ku Trifkoviću, doktoru medicine, povjeravao je sve svoje najintimnije stvari, od seksualnih perverzija do pravnih trikova. Staro školsko prijateljstvo između njih obnovilo se 1935, kada su se njihove dvije stranke našle na istoj političkoj liniji, i produ3/4ilo se sve do 10. jula 1941. kada je Veljko zaklan u Borikama. Svog intimusa dr Viktor Bla3/4ević mrzio je mračno, iz dubine, ali mr3/4njom koju je pred njim sav svoj vijek krio kao guja noge. Zajedno su, doduše, akšamlučili i preferansirali, zajedno išli u agitaciju i divlje patke; svoje prijateljstvo prenijeli su i na 3/4ene, Antoniju i Natu - ali... dr Viktor mrzio je Veljka još od djetinjstva. Veljko je bio popovsko dijete. U gimnaziji, za vrijeme velikog odmora, grizao bi dvije debele kriške hljeba, sa slaninom, jajima ili pekmezom u sredini; rijetko je kada kome otkidao; ali to nije bilo iz škrtosti, nego od zdrave pro3/4drljivosti. Viktoru se tada činilo da bi ga mogao zubima preklati. O tim kriškama pričao je svojoj majci, udovici austrijskog finansa, koja je s tugaljivom penzijom školovala djecu, "samo da ne tuku šoder". - Noka 3/4dere! - jetko je govorila. - Zapalo ih carstvo, pa neka 3/4deru! Vlasi! Nečastivi im prepustio. Ali trgnuće im na nos, ja svako jutro molim Gospodina. Doći će naše! Ti samo uči, tuci u glavu, to ti je i tatina 3/4elja! Svako jutro šumila je crnim dimijama na svetu misu, stalna u molitvi kao što je bio stalan i dlakavi made3/4 ispod njene desne nozdrve. Zahvaljujući tome što je bio tih kao bubamara - što se u privatnoj gimnaziji, u koju je išao kao vanjski đak, naročito cijenilo - Viktor se provukao kroz osam razreda mučno kao pas kroz osam plotova; bio je pameti šupljikave i krute kao sedra. Od zamornog bubanja činilo mu se katkad da mu se gnoji mozak, dok bi na satu grčkog jezika kradomice istiskivao bubuljice po licu; o, kolikoje puta, idući u školu, za3/4elio, gledajući hamale kako nose vreće, da bude makar i hamal, samo da se riješi tih knjiga; ali odmah bi mu izlazio pred oči njegov brat, šloser i pijanica, strašilo - i stiskao bi knjige pod pazuhom. A Veljko je učio lako, kao da se igra. Viktoru se ponekad učinilo da je i to Veljku od Nečastivoga. Pa i jest! Ko je i mogao napisati tolike knjige, nego samo Nečastivi! Knjige je Viktor mrzio kroz čitavu gimnaziju slijepo, iza sna, pred san, u snu. A na pravnom fakultetu stvar se već izmijenila: osjećao je da mu pravne knjige nose Antoniju, kćerku starog advokata (c)trka, borsalino, bijeli šal, modri kaput, jelenje rukavice, mebl, vilu, vilu; prema autoritetu pravnih knjiga morao je, dakle, gajiti strpljivu pokornost, a ostalih knjiga, što se njega tiče, moglo se štampati na vagone. Kako su uopšte došle te knjige u njegov sadašnji stan? Neke je, svakako, donijela Antonija u mirazu, a ostale? Kako?! A kako je došao onaj stakleni jelen na Antonijinoj psihi! ... Pa ni to se dr Viktor Bla3/4ević ne bi nikada sjetio da zapita da mu ponekad pogled nije zapeo za ormar s knjigama, prije popodnevnog zaspivanja. Proto, uz to i dobrostojeći čovjek, morao je svog Veljka da pošalje na studije - čak u Pariz: dijete zavrlo - pa na medicinu, jedno; drugo, Medicinski fakultet u Beogradu bio je tada nerazvijen; treće, dok je Veljko išao u privatnu gimnaziju, dijete je bilo pod njegovom pametnom rukom, a da ga sad pusti u Zagreb - ni govora. Tako se Viktor sretao s Veljkom samo preko ferija; pozdravljao bi ga prvi: bio mu je svijetao, nedosti3/4an, mrzak. Nepokolebivi made3/4 Viktorove majke Julke odnio je pobjedu: njene molitve, Viktorova skromnost i valjanost nisu mogli ostati neprimijećeni od karitativnih društava, koja mladića mudro provedoše kroz paragrafske labirinte u Zagrebu, kroz menzu sa melšpajzom dvaput nedjeljno, i konvikt, u kome je visio Otac Domovine. U slobodarskoj borbi svoga naroda, u kome se rodio bez svoje i njegove krivnje, Viktor se tako našao s političkim pogledima, jasnim kao sveta hostija: da su oni, ljudi Veljkova plemena, morlačko-grčki i bogtepitaj kakvi došljaci u Bosni; da su bizantijski bacili u zdravom tijelu Domovine; da bi rođenog oca prevarili i ubili, što, uostalom, i čitava njihova povijest bjelodano pokazuje; to im se vidi i na očima i kosi, koja je crna, i na grudnom košu, koji je u3/4i nego kod ostalih, kao što se to statistički utvrdilo na austrijskim regrutacijama: nema spasa Domovini dok oni 3/4ive; a spas će doći onda kad stvar uzmu u svoje ruke velike sile, što jednom mora biti; oni su besprimjerni diplomati i dr3/4e oru3/4je: dizati bunu ne koristi, nego ih treba uporno i vješto ucjenjivati, po potrebi s njima pa~ktirati, "psa niz dlaku dok svoje svidiš" ... U sprovođenju te politike do u tančine dr Viktor Bla3/4ević dotjerao je do pravog majstora. Njenim skrovitim stazama uspeo se on do narodnog zastupnika Seljačke stranke, po njenim tajnim receptima našao se on opet zajedno sa dr Veljkom Trifkovićem, sada ne samo lično nego i politički. Politički je dr Veljko pripadao Demokratskoj; demokrat po krvi, obrazovan ne preko mjere, politički je ipak bio mlak i, da je bilo po njegovom, mirne duše mogao je i da ne bude predsjednik opštine. Dr Viktor u poliiici se dr3/4ao prema njemu vješto koncilijantno, a svoja intimna osjećanja čuvao je u sebi kao skrivenu čašu otrova, koji će neko da popije, kad kucne čas. A kada su velesile otkucale taj čas, u kući dr Viktora, maja 1941, skupilo se intimno sijelo. I dotada se karijeri dr Viktora moglo samo zavidjeti. A sada... Da nije bio malo pijan, moglo bi se reći da ga rastapa neki čisti, anđeoski fluid. Sada, on je povjerenik nad Pilanom, a to je isto kao da je Pilana njegova: burno mu drmaju u ušima svi njeni gateri! Sve akcije u Tvornici špirita, koji klizi kroz one nerazumljive cijevi - sve je to njegovo. A u Pučkoj štedionici, nego šta, on će biti bog! Pa kada se dogodine bude vraćao iz lova s divljim patkama o ruksaku, dočekivaće ga izdaleka njegova vila, priča u gradu. A ljeti - ljetina more: Antoniju će na gorski zrak, a on će na morske terase, sam, slobodan ... "Oj more duboko, san moje mladosti"... zapjeva dr Viktor iznenada, i čitavo društvo umukne. Antonija sjede za glasovir da ga prati. Ali on naglo skoči i podignu desnu ruku: U boj, u boj, mač iz toka, braćo, nek dušman zna kako s'ječem ja... Antonija pođe za njim po tipkama. Ali u pola pjesme Viktor raširi ruke: Van s njima, van s njima, nećemo ih mi!... Čitavo je društvo pjevalo, a Antonijini prsti udarali su po klavijaturi, iz visoka, kao pljusak. Ako se nije mo~gao potegnuti plemeniti Zajčev mač, dobar je bio i no3/4. No3/4 je lično izradio Stipe šloser, Viktorov brat, i nosio ga za čizmom, pored paradnog no3/4a o pasu. Stipe, uva3/4avan sada od brata, bio je takođe na savjetovanju pouzdanih uzvanika, početkom jula, u kancelariji dr Viktora, gdje se izrađivao plan za čišćenje Domovine od morlačkog nakota. Iz parnica, lovova i agitacije dr Viktor poznavao je sva morlačka sela, pa se ljutio zašto se uopšte sastavljaju spiskovi. - (c)ta tu ima da se filozofira?! Kamione, i kupi! Ali spiskovi su bili potrebni radi evidencije prema gore. Mijo Bilančić, blijedi sudski oficijal, počašćen tako pouzdanim poslom, stane da čita spisak intelektualaca i, pročitavši ime dr Veljka Trifkovića, zastane i pogleda dr Viktora: radilo se o prijateljstvu dr Viktora Bla3/4evića, s osobnog gledišta, i o jednom liječniku, s dr3/4avnog stanovišta. - Nego šta! Bartolomejsku noć ćemo mi njima prirediti! - i nikako nije mogao da se sjeti kada je bila Bartolomejska noć. Predveče, 10. jula, sretne dr Viktor Veljka na čaršiji i svrati ga u Ozmin bife. Dr Trifković bio je nijem, mlohav, kao da je bez kosti. Dr Viktor se ne sjeća da je Veljko, slušajući njegove utjehe, išta rekao, da ga je ijednom pogledao, a polovicu rakije ostavio je na stolu. Na rastanku Viktor mu stisne ruku: - Tako, Veljko moj! Mirno spavaj! Garantujem! I gledajući mu u leđa, nadoda, u sebi: - Majku ti tvoju! Izmedu 10. i 11.jula Stipe šloser zaklao je dr Veljka Trifkovića, sedamnaestog po redu te noći, vlastitim proizvodom, vlastitom rukom. A sada dr Viktor Bla3/4ević radi nešto što se, ni po Svetom pravilu trojnom, nikako nije moglo predvidjeti; gricka jedno pero kukuruzne komuše. Zavukao je, od novembarske drhtavice, ruke u d3/4epove, i u desnom d3/4epu našao kukuruzno pero. Treći, naime, dan po oslobođenju grada našli su ga u jednom teočaku, pod komušom. I evo već osmu noć kako šeta po onoj istoj sudnici u kojoj je izveo tolike pravne trikove, a koju je rat pretvorio u zatvor, u Viktorovu ledenu samicu, što se takođe nije moglo po Pravilu trojnom predvidjeti. Mokar, hladan popuh novembarske noći ulazi kroz prozor. Dr Bla3/4ević izdu3/4i uši. Je li to u daljini mitraljez? Prileti prozoru. Opet isti daleki šum. Je li to mitraljez? Ili mu se pričinja? - Jest mitraljez! - ushoda se po sobi. - Nije. Ako je mitraljez, onda, ili je njihov, ili... Pomislivši mutno na velesilu koja jedina mo3/4e riješiti sve, dr Viktor Bla3/4ević sklopi ruke, kao jaganjac bo3/4iji: - O Gospode, Antonijo... Velesila se, međutim, šeta ispred njegovih vrata. Lazo Čamuga, iz Čamuga Donjih, četrdeset i jedan mjesec u borbi. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us