WORDTHEQUE - Word by word multilingual library Logos' Croatian eBooks Project Gutenberg Consortia Center http://www.Gutenberg.us and the World eBook Library Collection http://www.WorldLibrary.net Bringing the world's eBook Collection Together Project Gutenberg Consortia Center is a member of the World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net The mission of the Project Gutenberg Consortia Center is to provide a similar framework for the collection of eBook collections as does Project Gutenberg for single eBooks, operating under the practices, and general guidelines of Project Gutenberg. The major additional function of Project Gutenberg Consortia Center is to manage the addition of large collections of eBooks from other eBook creation and collection centers around the world. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us CEDOMIR MILENOVIC KAKO SLUSATI VETAR novele GRANA ZA DIVLJE PTICE JEDVA JE CEKAO SAVIN-BAL. VEC NEKOLIKO godina, uzastopno, dolaze na taj bal i neki njegovi dalji rodjaci iz Bezanije. Nije se secao da mu je pokojni otac cesto spominjao taj rod. Otac je, kao rod, spominjao samo one, koji su u selu materijalno nesto odskakali od ostalih. A taj rod, koji je Borislav ocekivao da dodje na Savin-bal, taj rod bio je nekako drugaciji od svih u Bezaniji. Pa i da je bivalo bolje ili gore, doticna bi se odlika prenosila s kolena na koleno. Pa i da preskoci jedno koleno, pojavljivala bi se kod drugog! Neki pradeda ili cukundeda tog Borislavovog nesto udaljenijeg zeta, Desimira, mogao je sto niko drugi u selu nije mogao: mogao je da uzjase nikada do tada jahanog zdrepca; mogao je po najjacem vetru da se popne na vrh tornja i odande da skine krst, koji je opet on odnosio na toranj. Starice su saputale da sveti krst nije skinuo sa tornja taj Obra, vec budibogsnama iz njega, dok mu je svestenik u crkvi citao devet molitava, za isterivanje necistivog iz covecjeg tela! Mogao je taj Obra da se po najjacoj buri camcem punim solju naveze na Dunav i ode "preko" da svercuje. Prica se da mu je snaha odlazila nekoj baba Dani Vestici, da ova rasturi svoje karte i "napravi" da joj se svekar vise ne vrati! Ali, na tog Obru kao da vraxbine nisu htele, ili nisu mogle, ko da zna pravu istinu! Mogao je taj Obra za rogove golim rukama da uhvati bika i da ga obori. Mogao je i velikog vepra jednim udarcem pesnice da obori na zemlju. Zeca je hvatao, gledajuci ga samo u oci. Tako isto hvatao je i misa! Glave mu dosla rodjena zena: zapalila kucu dok je taj Obra mrtav pijan kao zaklan spavao! Sin mu je bio mlakonja, ni nalik na oca. Ne bi nikad ni sklopio brak, da mu majka nije dovela zenu. Ali se zato unuk turio na dedu. Poceo je taj deda Obrin unuk da se hvali kako su mu svi ovcarski psi oblizivali ruke i umiljavali se oko njegovih nogu! Neki deda Stanko Radosavljevic, ali selo ga vise znalo kao Stanko Bikin, opkladio se u akov vina da se taj Vuksan Maljavi nece njegovom toru ni pribliziti, a ne iz njega da izadje ziv! Maljavi se zvao sav Vuksanov rod, i pre njega i posle njega, mada nisu svi bili maljavi. Ali, oni koji su bili, ti su bili za pricu. Mogli su po najjacem mrazu da idu u kosulji, zasukanih rukava, od hladnoce ih je stitila njihova malja. Jedino sto je za vreme leta ta malja bivala mekana, dok je u zimskim danima postajala ostra, ali i onda samo pri vrhovima. Onaj delic malje do koze kao da se u tim zimskim danima jos vise omeksao, sirio se, tako da je bio maljom prekriven svaki delic koze! A onaj Vuksan Maljavi ne samo da se priblizio deda Stankovom toru, vec je u tor usao, goneci iz njega sve ovce. Da ovce bez po muke istera pomogli su mu deda Stankovi psi! Jedno pseto je deda Stanko Bikin na mestu ubio, dok je drugo pobeglo. Verovatno je to pseto, posle, kralo iz deda Stankovog stada mesecno po jednu ovcu. Uzalud je deda Stanko ostajao budan i danju i nocu. Ukrade ga san za pola sata, pa mu upravo tada nestane ovca. U svojoj dusi deda Stanko je psovao sav taj rod Maljavih, kao i dan kad se uhvatio da se kladi sa onim Vuksanom, koji je u sebi imao devet djavola! Posle se i taj Vuksan popeo na crkveni toranj, ali je skliznuo i pao. Bilo koji drugi ostao bi na mestu mrtav, ili bi bar slomio jednu ruku, onu kojom je hteo da skine krst a tom Vuksanu nije falilo nista. Ustao je i samo stresao prasinu sa sebe. Pripretio je krstu sa tornja, kunuci se da ce ga ipak jednoga dana uzjahati! A nekog udaljenog dana, dok je taj Vuksan jos bio djak, neko je u skoli izgazio motorinom sveze premazan patos, mada je svim djacima bilo strogo zabranjeno da ulaze u razred, sve dok se motorin ne bude dobro sasusio. Udarile buve u decije glave, pa su odande skakale i na klupe. Ondasnja uciteljica, nene Juliska, polozila je na klupu tog Vuksana, udarajuci mu po golom dupetu dvadeset pet, uverena da je samo on bio taj, koji bosim nogama kao da je igrao neko ludo srpsko kolo po sveze izmazanom patosu! Taj Vuksan ni jednom ni da pisne, niti da jaukne, kao da to nene Juliska nije njega udarala po golom dupetu, i to dusmanski! Zamorila se nene Juliska od udaranja, a taj Vuksan je samo navukao pantalone, ponavljajuci da nije on izgazio patos. Znao je on ko je to ucinio, ali nece da kaze, moze ga nene Juliska i seci nozem! A kada se nesto udaljio, zapretio je da ce zapaliti kucu, u koju se nene Juliska bila uselila kao podstanarka, da tu bude, sve dok mora u tom selu da ostane kao uciteljica, muceci se da tu glupu srpsku decu nauci da citaju i racunaju na madjarskom! Nije trebalo da onaj Vuksan zapali baba Desankinu kucu, u kojoj je stanovala nene Juliska, uciteljica, koja se na srpskom sporazumevala sa svojom stanodavkom, ali je sa djacima u skoli razgovarala samo na madjarskom. Govorila je djacima da ako zele da budu gospoda u cizmama, a ne ovcari u opancima, onda moraju nauciti madjarski jezik, a zaboraviti svoj ovcarski jezik, dobar samo za psovke! Sto se nje tice, ponavljala je uciteljica svojim djacima kao neku dobro naucenu lekciju, ona pere ruke posle svakog cirilicnog teksta, koji mora da uzme u ruke, pa bio on koliko crkveni! Neko joj je, nekoliko dana posle toga, u torbu, koju je uvek nosila sa sobom, ubacio jedan tekst. Tekst je bio ne cisto madjarskom jeziku, ali su psovke bile cisto srpske, medjutim dobro prevedene na madjarski. U prvi mah nene Juliska je htela onog Vuksana da polozi na klupu i da mu udari bar deset po turu, ali je onda odustala. Nije taj Vuksan bio toliko pametan, da te svinjske psovke tako dobro prevede ne njen jezik! Pa se zadovoljila da citav sat pere ruke, mirisuci ih cesto, ali te srpske psovke kao da su usle u njenu kozu! Otisla je brze nego sto se i pojavila u Bezaniji. Na cisto srpskom jeziku zamolila je cika Ristu Gluvog da je kolima sa konjskom zapregom prebaci do pristanista, preminula joj je mati, govorila je nene Juliska ne skidajuci pogled sa tog Riste Gluvog, pa bar na njenu sahranu da stigne! Jeste da je taj cika Rista bio malo nagluv, a i mucao je kada je govorio, ali se tog udaljenog dana pretvarao da je bio potpuno gluv i da je bio potpuno lud. Nesto ga je nene Juliska pitala, dok je on odgovarao nesto sasvim trece. Najpre je taj cika Rista kazao uciteljici, nene Juliski, da je na njihovu Opstinu stiglo pismo, u kojem javljaju da mu je poginuo jedan brat u Galiciji, boreci se na strani Austro-Ugarske. Posle je taj cika Rista kazao nene Juliski da mu je drugi brat preplivao Dunav i prebegao kod Srba, da se bori na njihovoj strani. Jos kasnije kazao je taj Rista Gluvi gospodji uciteljici, nene Juliski, da su u susednom selu seljani u gacama najurili ondasnjeg notarosa, gospodina Kisa. Da gospodin notaros nije bio tako brz da pobegne, stigle bi ga vile seljaka! Nene Juliska je samo odmahla rukom i iz Bezanije posla pesice, vukuci za sobom jedan veliki drveni kofer, u kojem je imala celu svoju kucu: miraz i sve od odece. Nosila je u xepu i pisamce, na madjarskom i srpskom jeziku, u kojem je molila u kojoj haljini da je sahrane, ako usput naprasno umre! Negde izvan sela sustigao ju je Vuksan. Zamolio je nene Julisku da mu dozvoli da on do pristanista odnese kofer. Jeste da je on bio mali, kazao je Vuksan, ali naucio je da tegli kao odrasli. Rano je izgubio oca, pa je od malena morao sve on: i da ore, i da brani njivu od divljih svinja, i da ide u sumu po ogrevna drva! Nene Juliska se trenutak kolebala. Kakav je bio njen djak, mogao joj je kofer baciti u Dunav! A mogao je sa njim i da pobegne, pa da joj se sa nekog udaljenog i uzvisenog mesta na sva usta smeje! Pa ipak je morala da pristane na tu pomoc svojeg djaka. Ne bi ona sama mogla taj tezak kofer ni pola puta da tegli. Ostavila bi ga u susednom selu, nekoj dobroj kuci, da sve te njene stvari sacuvaju za neka bolja vremena, ako takvih vremena jos bude. Vratila bi se ona po svoje stvari, a mozda bi se vratila da i nadalje bude uciteljica u tom zabitom mestu, u kojem nikada ne znas da li se ispod osmeha ljudi nalazi dobra rec, ili psovka?! Taj Vuksan nije hteo da zastane da se odmori ni kada ga je za to nene Juliska molila, jer se ona bila zamorila. Kazao joj je da ako se ne pozure, da ce parobrod otici bez nje. I sta ce nene Juliska onda raditi? Nazad, u Bezaniju, moze samo on da se vrati. Za nene Julisku povratak bi bio gori od puta napred - kazao je Vuksan, ali ga je zbog necega vec bilo zao. - A taj put napred vec je bio miniran, kako na kopnu, tako i na vodi. "Pa neka Vam onda pomogne Vas Bog - kazao je Vuksan gledajuci nene Julisku pravo u oci - jer ovaj nas, srpski Bog, poceo je vec da se sveti. Samo sto i vas, madjarski Bog zna da gazi po krvi do kolena" - govorio je Vuksan, kao da je citao iz kakve knjige, koju je samo on znao i iz koje je samo on znao da cita. Nikada se taj Vuksan nije bio pohvalio da je on u torbicu nene Juliske spustio ono pisamce, sa srpskim psovkama na madjarskom jeziku. Nije priznao ni onda, kada su se neki drugi hvalili da su oni napisali doticno pisamce i da su ga oni neprimetno ubacili u torbicu nene Juliske. Kazao je taj Vuksan samo da su prosla vremena za takva hvalisanja. Bio je rat, lako se ginulo - kazao je Vuksan, a onda setno pogledao u nekakvu daljinu. - A brod, u koji se bila ukrcala nene Juliska, naisao je na minu i eksplodirao. Nadjen je kofer, ali nije nadjena nene Juliska - nastavio je Vuksan da govori setno. - U koferu je bilo i to pisamce, sa srpskim psovkama prevedenim na madjarski jezik. Od jednog coveka samo jedan kofer - kazao je Vuksan, a onda gledao dugo u pravcu Dunava, negde ispod sela. Nije kazao ostalima da mu je pre ukrcavanja u brod nene Juliska kazala da je ona doticnog dana, kada je nasla pisamce u svojoj torbici, znala ko ga je magao napisati, ali da je takodje znala da ne bi nista postigla i da je Vuksana polozila na klupu i udarala mu dvadeset pet po turu. Vuksan je bio resio da cuti i nikakve ga batine ne bi naterale da otvori usta! "Volim takve svoje djake - kazala je nene Juliska na cistom srpskom jeziku - a takvi ce oni biti i kada odrastu. U takve ljude mozes imati poverenja, nikada te oni nece pustiti da padnes do dna i da odande nikada vise ne izadjes. Ali, Vuce - oslovila je nene Juliska Vuksana imenom, kojim su ga oslovljavali samo blizi - zbog takvih se ljudi mozes ponositi, ali istovremeno mozes ih i zaliti. Rat nije vreme za takve ljude. Oni prvi istrcavaju iz rovova, a poslednji beze iza zaklona, pa ih metak lako nalazi. Ne znam, Vuce, koliko ce tebe u zivotu pratiti sreca, ali plasim se da nece dugo. Ni sreca ne voli one, koje ona ne moze da gazi, pa bira neki mirniji cvet. Bila sam uverena da si ti izgazio patos premazan motorinom, kao sto sam bila uverena da si mi ti ubacio u torbicu tekst da nakaradnim srpskim psovkama. Mozda sam se prvi put prevarila, ali drugi put nisam, u to sam uverena, Vuce, Mene ocekuje parobrod, da krenem. Tebe ocekuje selo, da mu se vratis. Ne znam ni ja da li cu stici na cilj, kao sto nisam uverena ni da ti neces napustiti selo jednog dana. Malo je ono za tebe vec sada, a bice jos manje kada ti porastes. Vec sada neke stvari znas bolje od vaseg svestenika, koji vise od tebe zna samo da pije rakiju. Neku zenu u susednom selu nisu mogli da sahrane, jer je ovaj vas svestenik bio pijan mrtav, pa su morali sa cekaju da se istrezni. Vuce, to je zlo tvojeg naroda: uvek iskace iz kruga! Ali, obicno uvek iskace iz pogresnog kruga. A kad, preskaces zid, ti retko znas sta je na onoj drugoj strani, iza zida. Pa moze ti se dogoditi da upadnes u blato do kolena, ako samo ne bude i nesto gore, pa posle citav zivot da te prati neka smrad! Htela bih, Vuce, da mi ponekad pises i da me obavestis sta je sa tobom, kakva te sreca prati, kako ti je u zivotu! Ali, vremena su takva, da ne mozemo znati ni da li cemo ziveti, a ni gde cemo biti pogrebani. Htela sam vam dobro, Vuce, ali vi nikako da zaboravite vase srpske psovke i neke vase svetinje. Sa tim psovkama i sa tim svetinjama ostacete u opancima. Uzalud vase psovke prevodite na madjarski, nije tim psovkama tamo mesto. I uvek, pri tim prevodima, bice nacinjene greske kao u prevodu ubacenom u moju torbicu. Jer madjarski jezik nema dovoljno slova za sve srpske psovke". Nene Juliska je zastala, ali nije pogledala Vuksana. Ona kao da je sve to morala da kaze. Vuksan se posle upitao: nije li nene Juliska, u dubini svoje duse, osecala da polazi na poslednji put?! Kao da je zurila u neku svoju neizvesnost! "Vuce, upamti me bar ti, jer svi su me ostali iz sela ispratili sa mrznjom. U nezgodno vreme dosla sam za uciteljicu u vasem selu. Mada za to vase selo takva vremena jedino i postoje. Zec je siguran samo u jazbini. Cim izadje iz nje, u njega pocinju da streljaju, po zeca nije bitno sa koje strane dolecu meci. A tvoje selo, kao i neka druga, izaslo je iz jazbine. Da li pre dvesta ili pre pet stotine godina, to i nije tako bitno. Ja sam u vase selo poslata da vas naucim dobro madjarski. Da govorite i da racunate". "I da se na madjarskom klanjamo" - nije ocutao Vuksan. "I to, Vuce, i to. Jer psovkom se niko ne pobedjuje. Pobedjuje se samo umom. Um klade valja, kaze tvoj narod!" Tog nekog udaljenog dana Vuksan je samo slegnuo ramenima na te reci nene Juliske. Nijedan misic na licu nije mu zaigrao. Ali, bilo ga je zao uciteljice. Osecao je da je vise nece videti. Posle, kada su u Bezaniji bili poslati ucitelji iz Srbije, onda je Vuksan bio izasao iz djacke klupe. Ostao je sa onim, sto ga je bila naucila nene Juliska: tecno da govori madjarski i lako da racuna iz glave, ne sluzeci se ni pruticima, niti racunaljkom. Da pise srpski naucio je taj Vuksan sam. Gospodin ucitelj bio ga je pozvao u skolu, naucice ga, kao sto je ucio i ostalu decu - kazao je Vuksanu. Vuksan je samo zavrteo glavom. Ta deca ostala, kazao je on, njemu se vec obracajuci sa "bata Vuksane". Pa kako ce sa njima u istoj klupi? - pitao je Vuksan, a ucitelj je samo slegnuo ramenima. Nestao je taj Vuksan iz sela jednoga dana, ali niko na to nije obratio neku vecu paznju. Od takvih, kao sto je bio taj njihov Vuksan, na svasta si se mogao ocekivati. Cuce se o njemu u selu kad napravi nekakvo zlo, ili ako dospe u zatvor! Jer bilo kakva sloboda bila, mala je ona za takve ljude, kao sto je bio njihov Vuksan. Sa njima si siguran samo ako su iza resetaka, ili u lancima! Zazalilo je selo za Vuksanom kada su te zime, ili neke naredne, vuci poceli da silaze u selo, daveci i stoku u stajama. Taj njihov Vuksan znao je vucima ili da namesti klopku, ili da ih odagna sto dalje od sela. Pojavio se Vuksan u Bezaniji, kada se vec bio cuo topot nemackih vojnickih cizama , koje kao da niko nije mogao zaustaviti. Sta sve o tom Vuksanu selo pre toga nije bilo culo?! Da je bio masinovodja, na relaciji izmedju Bukuresta i Konstance, govorili su jedni. Da je bio samo lozac, govorili su drugi, ali tacno nisu znali na kojoj je to relaciji bio lozac. Govorilo se da je bio na celu radnika, koji su trazili vecu krisku hleba i vece svoje pravo. Nije bio na celu radnika, cuo se neki drugi glas, bio je na celu onih drugih, koji su bili protiv radnika. Kao vodji radnika, bilo mu je sudjeno, kolale su price kroz Bezaniju. Na sudjenju grupi radnika, koji su podigli svoj glas protiv gazde, njihov Vuksan bio je jedan od glavnih svedoka, koji su svedocili protiv doticne grupe radnika, kolale su druge price kroz Bezaniju. Vuksan je samo glimao glavom, kada je cuo sta se sve o njemu govorilo u Bezaniji. Klimao je glavom i kada su te vesti po njega bile povoljne, ali je klimao glavom i kada su one bile lose. Rekao je samo tamo, devetog dana, ili dvadeset devetog dana nakon njegovog povratka, da se nije nadao da ce i o njemu selo voditi racuna! Niko iz sela nije njemu bio duzan; jos manje je on nekom iz sela bio duzan, da bi ga selo jos vise pamtilo - ponavljao je taj Vuksan uz osmeh. - Jer pseto se bolje pamti ako te ujelo, nego ako ti dobro cuvalo kucu! Mesec dana nakon povratka u Bezaniju, ili tri meseca nakon povratka, naredio je Vuksanu neki Sova-Kolja-Mutavi da ubije fasistu, uzme od njega pusku i zajedno sa puskom da predje Dunav. Na suprotnoj strani docekace ga neko, sve ce to urediti taj Sova-Kolja, pa ce ga taj neko prebaciti do jugoslovenskih partizana! Nije Vuksan na to pristao. Neki Slavko Stojkovic, zvani Misin, kazao je Vuksanu da predje Dunav i tamo nauci da puca iz mitraljeza. Cim predje Dunav, nastavio je taj Slavko Misin da veze, docekace Vuksana neko, koji neko ce ga odvesti u sumu, kod srpskih cetnika. Nije Vuksan pristao ni na to. Mesec dana posle toga, ili dva meseca posle toga, onaj isti Sova-Kolja-Mutavi mu je naredio da se cisti sto pre iz sela, a stranu, kuda ce otici, neka bira sam. Glavno je da ga vise ne vide u selu. Nikoga da ne krivi ako mu zivot bude kratak - zapretio je Vuksanu taj Sova-Kolja. Docekao je jedne noci Vuksan tog Sovu-Kolju ispred njegove kapije. Zapretio je Sovi-Kolji da cuti, jer ga u selu jos uvek pamte kao dobrog bojxiju. Jednim zamahom sekire obarao je dosta debela drva. - Sovo-Koljo, dosao sam da te povedem s menom, pa da i ti ides da predjemo Dunav zajedno. Znam da ti ne umes da plivas, ali znam ja za nas dvojicu. Ne trebas da poneses ni druge gace, jer imam da te drzim odozgor glave dok plivam, pa nece da ti udje voda u pantalone. Ali nemoj da mi se upisas na glavu, jerbo cim osetim nesto, da znas da te bacam u Dunav. Tamo, sas one druge strane, ima partizana, ali ima i cetnika. A dobri su strelci i jedni, ali i oni drugi. Na prvi susanj puca se brez opomene. Jedan te metak premasi, ali te drugi nadje. Pa sad ti vidi, da li ces da bides miran, ili ces da se deres ko odran jarac - govorio je Vuksan, ali kao da se zbog tog prizora vec poceo radovati. - Ma-ma-ljavi, ja-s-sam ovde metnut, a-a zna se z-zasto sam met-metnut - hteo je Sova-Kolja da se istrgne, ali su ga Vuksanove ruke drzale kao da su kakvi okovi. - K-koljo - zamucao je Vuksan namerno - to sto ti i jos neki radite ovde, to se sve moglo i bez vas. Ali jedna puska vise tamo, di se bije boj, to mlogo znaci. Pa spremi se, Koljo-Sovo, da kao prvi neplivac predjes Dunav. - Ja-ja-ja im-imam jedan Ko-o-mitet, pred ko-ojim j-ja odgo-ovaram, a ne is-ispred te-ebe - bio je Sova-Kolja uveren da ce ga neko iz kuce cuti i da ce mu priskociti u pomoc. Ali, u kuci kao da su svi spavali, ili nisu smeli zivi da se pokazu. Proneo se glas da tog Vuksana nije hteo metak. Streljali su u njega iz neposredne blizine, ali jedan metak bar da ga okrzne! - Onda, Sovo-Koljo, prenesi tom tvojem Komitetu da se ne sakriva kod tebe u podrum. Jer u te, koji se sakrivadu, tane bije sas obadve strane. Samo je pitanje koji ce metak da bide brzi - i nadalje je Vuksan drzao Sovu-Kolju kao u okovima. - M-moj Ko-omitet ima i te-ebe da ti su-udi - vec je Sova-Kolja govorio slobodnije. Imao je pistolj u xepu, ali ne bi uspeo tako brzo da ga izvadi, brzi bi bio taj Vuksan, pa bi ga rukama ugusio! Taj Vuksan bio je brzi i od macke! - Mogu ja nesto na sve vas, koji se sakrivate kod tebe u podrum. Znam da uvek drzis spreman pistolj, ali sas njime mozes samo da plasis zene. Mada vise ne bi trebalo ni zene da pudis. Naucile su one na svako zlo, pa se vise ne boju od nicega. A sto se mene tice, ja se od tvojega pistolja ne bojim, blize su moje ruke tvojem vratu, nego sto ti blizo pistolj - pretio je Vuksan svakom reci. A i Kolji-Sovi bilo je jasno da sa tim Vuksanom ne treba terati mnogo salu! Kako mu se Sova-Kolja istrgao iz ruke, to Vuksanu nikada nije bilo jasno. Zna samo da se bacio na zemlju pre pucnja, cuo je metak kako je preleteo iznad njegove glave. Znao je da ce uslediti i novi pucanj, ali toga puta iz sobe ili sa prozora. Bio je Vuksan vec u vinogradu s druge strane puta, kada se cuo pucanj. Ali, pucali se nasumce. Te noci Vuksan nije otisao kuci, mada je znao da ga u kuci nece rado napasti. Kuca mu je bila usamljena, na cistini. Iz nje se tasko hvatalo sume, ali nisu mogli ni iznanada da ga napadnu, a on da ne primeti! Ali, bila mu je u kuci majka. U slucaju da ga napadnu, napali bi ga sa svih strana. On bi odabrao jednu stranu, potrcao bi u skokovima, pa bilo sta bilo! Ali, ostala bi njegova majka. Sve vojske sveta i u svim vremenima znale su da se svete. Taj Komitet Sove-Kolje nije bio nikakva vojska, ali je i on znao da se sveti. Mrtvoj njegovoj majci bi u ruke tutnuli pusku, kojom se ona navodno branila, pa su oni bili primorani da pripucaju! Niko ne bi primetio, ili ne bi smeo primetiti, da se iz te puske, u rukama njegove majke, nije ispalio ni jedan jedini metak. Kao sto niko ne bi primetio da je njegova majka bila ubijena nekim tupim predmetom, a ne metkom! Narednog dana, po deda Zivku pastiru, Vuksan je porucio majci da mu posalje par gaca i dva para vunenih carapa. Javice joj se, ako jos bude mogao! Prijavio se u svojoj, rumunskoj vojnoj jedinici. Nisu ih u jedinici ucili da koracaju. Preslo se odmah na ubadanje bajonetom u ljudsko telo, toga puta od krpa. Posle su ucili da bacaju granate. Receno im je da ce oni ici samo do reke Dnjestar, ali da je potrebno brzo da kopaju zaklon za glavu, jer Rusi su brzo potezali za obarac! Sa svojeg prvog odsustva iz rumunske vojske, Vuksan se nije vratio u svoju vojnu jedinicu. Kada su rumunski zandarmi dosli da se raspituju o njemu, Vuksanova im je majka predala vojnicku uniformu, cistu i upakovanu, kako ju je Vuksan ostavio. - A on, gde je on? - upitao je jedan zandarm, verovatno veci u cinu. - Bolje nam reci gde je, nego sve po kuci i po tavanu da ti ispreturamo! - Pa u sumu je, di bi mogao da bide na neku drugu stranu?! - rekla je ili upitala nina Lepojka slegnuvsi ramenima. - Lopovi, ajduci i bitange begadu samo u sumu. Sta je od toga moj sin, to vi bice bolje znate od mene. Samo da znate, deco, da i kucevna zmija, akoz joj stanes na rep, ume da te uje. Otisli su ti zandarmi do sume, ali samo do ivice sume, odakle je prava suma pocinjala, i odande ispalili nekoliko rafala. Dublje u sumu nisu zalazili. Culi su oni da se gladni vuci ne plase ni pucnjave, a jos manje vatre. Posle se o tom Vuksanu dugo nije culo nista. Sa svih strana dolazila je nemacka vojska, pa mada je ona toga casa bila prijateljska, bilo je bolje sakriti mrs, a sve zivo u kuci da privremeno ode u sumu! Nemacka vojska je zauzela selo, na most stavila dva mitraljeza, a u brezuljak iznad sela ukopala top. Odbeglima u sumu naredjeno je da se imaju vratiti svojim kucama u roku od cetrdeset osam sati. Ko se ne bi povinovao nemackoj naredbi, bice smatran beguncem, a prema beguncima zna se kako se postupa. Pucace se bez upozorenja! Iz kuce deda Zarka Kiselice, kako ga selo vise znalo nego Zarka Markovica, nemacki vojnici su uzeli tri kokoske. Dve kokoske i jednog petla su mu ostavili. Imao je jednu svinju, ali nju mu nisu dirali. Svinju su uzeli od cika Dene Plasta. Taj Dena je tako napisao i na svojoj kuci: Dena Plast. Pravo prezime bilo mu je samo u aktima. Ruza Biberova kaze da su od nje nemacki vojnici uzeli cabar pun sira i veliku kantu masti! Sad, selo ne zna kada su ti Biberovi imali pun cabar sira. A sta se masti tice, pa oni su vec s proleca jeli nezaprzeno zelje! Odakle njima toliko masti, kad oni, i kada zakolju svinju, zakolju neko sugavo svince! Ali hajde, neka bude kako kaze ta Biberova, i tako joj niko nije verovao! Cika Rista Vrabac najgore je prosao. Nije uspeo na vreme da otera junce u sumu. Nasao je samo lance za praznim jaslima. Koga da okrivi zbog nestanka junadi, kad su svi nemacki vojnici bili namrgodjeni i sa masinkama u rukama?! Proslo i to. O onom Vuksanu culo se u Bezaniji da je i on otimao i krao po Srbiji, kao sto su u prvom svetskom ratu po Srbiji ubijali i krali neki drugi Bezanijci, samo sto su tada ti drugi Bezanijci bili u sklopu Carske vojske. - Neka krade - kazali su neki Bezanijci. - Nije taj Vuksan krao od ti, koji su od nas uzimali, vec je uzimao od oni drugi, koji ni oni nisu imali. - Neka da je krao i uzimao i od ti drugi - nisu popustali prvi Bezanijci. - Zar pseto ujeda samo onoga, koji ga udara? Posle je dosao drugi glas: taj njihov Vuksan nije krao ni otimao po Srbiji. On je osudjivao na smrt one koji su krali i otimali! - Alal mu vera, ima ondak da osudi na smrt i one koji su od nas ukrali i otimali - kazala je grupa Bezanijaca, trljajuci ruke od zadovoljstva. - Taj je Vuksan od svi nas iz sela najdalje otisao. Dosao u Bezaniju i treci glas o tom Vuksanu: da je bio ubijen. A da li su ga u ledja streljali njegovi, sa kojima se zajedno borio, ili oni drugi, protiv kojih se borio, ali toga puta u grudi, to selo tacno nije znalo da kaze. Znalo je samo da je taj njihov Vuksan nekoga nekome odavao. Pa ga je prva strana, pre streljanja, stavila na muke. Na muke ga je stavila i ona druga strana. Ni to selo nije znalo: koja je od tih dveju strana stavila na vece i na teze muke njihovog Vuksana?! Znalo je selo samo da je njihov Vuksan sve te muke izdrzao! Izdrzao je i da ga zivog deru, kao sto deres jarca. Posle se culo da to nisu drali njega, vec nekog Boska Pokaita, ili Boska Lazarenca. Ali, ni tu selo nije znalo da ka`e koja je strana drala zivog tog njihovog Bezanijca, a koja je strana sve to slusala, skrivena u zbunju?! Vratio se taj Vuksan iz rata, kada mu se vise niko ziv nije nadao. Sta da mu se nadaju, kada ga cekala jedino mati! Oni drugi iz sela ili su bili vec docekali svoje, ili su za svojima vec bili obukli crninu, a na kuce stavili crn barjak. I iz rata se taj njihov Vuksan vratio drugacije od ostalih: sa jednom drvenom nogom umesto svoje! Ali, sa kojom drvenom nogom vec je bio naucio da ide, ali njome i da se brani. I o zenidbi tog Vuksana dugo se po svim tim selima pricalo. Upitali su ga da li hoce da mu na svadbi svira neki Djordje Ciganin, laftas iz susednog sela, a Vuksan je odgovorio da nece. Kako moze njega da prati svirac, kad je selo bilo u zalosti? Ali je svesteniku naredio da mu dodje na svadbu. Zapretio je svesteniku da ce mu zapaliti kucu, ne bude li dosao! I neka svestenik sa sobom ponese sve sto mu je potrebno, jer ce ga u njegovoj kuci privencati, kako to prilici po srpskom obicaju. Sto to nece biti u crkvi, kazao je njihov Vuksan, to je druga stvar, jer crkva je nesto drugo. Za svestenika je on docuo da se dobro drzao u ratu, pa ga postuje kao coveka,, a ne kao popu. Od svojih je imucnijih vernika svestenik trazio priloge, pa je te priloge on kasnije slao jugoslovenskim partizanima, koji su se zimi krili u sumi iznad Bezanije! Na svadbi je taj njihov Vuksan sa svojeg vrata skinuo zlatan lancic, sa zlatnim krstom na njemu, i sam ga privezao oko svestenikovog vrata. Kazao je svesteniku da je taj krst i lancic njemu dala jedna devojka, Nemica, koju su partizani osudili na smrt streljanjem. Palo je zbog te devojke mnogo partizanskih glava. Svestenik je hteo da skine sa vrata doticni lancic, ali mu je Vuksan ljutito kazao da tako nesto ne cini ni nocu, jer ce on doci da proveri. Ako je mogao mnogo puta neprimeceno da uskoci u nemacke bunkere, umece neprimeceno da se usunja i u svestenikov dom! A pseto, dodao je taj Vuksan, koje je svestenik drzao da mu cuva kucu, to je pseto bilo da lavezom plasi samo decu. A sto se tice lancica i krsta, koje je on skinuo sa vrata i privezao oko svestenikovog - dodao je Vuksan nekako tuzno - oni su pripadali osudjenom na smrt. I Hristos je pre svoje smrti bio samo obican smrtnik. Tek posle svoje smrti vinuo se u bogove i u nebesne visine. Ko zna, mozda ce se jednoga dana i ta nemacka devojka vinuti u neke nemacke bogove! Sto se njega tice, kazao je Vuksan, njega je bilo zao te devojke. Streljao je on i starije i mladje, ali samo muski pol. U svojem zivotu nikada nije zaklao zensko jagnje. Zena je pocetak nekakve crkve, u koju crkvu on jedino ulazi - razredio je Vuksan. Svestenik se samo prekrstio, kada je cuo te reci. U rumunski zatvor taj Vuksan nije pogodio zbog te svoje drvene noge, nego zbog usta. Mada je mogao da pogodi i zbog noge, jer njome je udario u onoga koji je dosao da mu preti pistoljem. Ali je pre toga taj njihov Vuksan na sva usta vikao "Ziveo Tito", a u to se vreme u listu na srpskohrvatskom jeziku u Rumuniji pisalo da je Tito bio krvopija jugoslovenskog naroda, koji je svoj narod za saku dolara prodao americkim imperijalistima! Tu temu, da je Tito bio krvopija jugoslovenskog naroda, imale su za ispit i neke generacije Srpske mesovite gimnazije u Temisvaru. Pogodio je taj Vuksan u zatvoru u istoj celiji sa onim Sovom-Koljom-Mutavim. Kazu da je Vuksanu zbog toga bilo najteze. Na sva usta psovao je cuvare, samo da bi ga prebacili u neki drugi zatvor. Pretili su mu da ce ga prebaciti u tezi zatvor, a taj Vuksan im se zadovoljno smejao. Tom svojom drvenom nogom udarao je Sovu-Kolju cim bi mu se za to ukazala prilika. Ni Sova-Kolja nije mu ostajao duzan. Cinkario ga je Upravi zatvora da je u brk psovao Staljina, u oko Deza, a u levo uho Anu Pauker. Donosili su Vuksana sa preispitivanja u cebetu, pa cim su ga cuvari iz cebeta istresali na cementni pod u celiji, Vuksan je Sovu-Kolju psovao u mutava usta, preteci da ce mu se osvetiti! KO ZNA KAKO BI SE SVE TO ZAVRSILO DO KRAJA, da onog Sovu-Kolju nisu ranije iz zatvora pustili kuci. Nije odlezao ni polovinu kazne, doslo pomilovanje. Tom se Sovi-Kolji pomilovanje prilepilo uz misljenje: da se u zatvoru dobro ponasao! Taj je Sova-Kolja pristajao da ocrni sve one, za koje nije bilo dovoljno dokaza da bi bili uhapseni. Posle izjava tog Sove-Kolje i ti bi se ljudi obreli u zatvoru. Taj je Sova-Kolja pristajao da ocrni neke od onih, koji su vec bili u zatvoru. Posle izjave Kolje-Sove, kazna od dvadeset pet godina robije, nekom Bozi Rusovacu, preinacena je u dozivotnu robiju. Proslo i to. Doslo pomilovanje, jer su se pomirile dve drzave, koje su se u nekim ranijim vremenima ljubile, ali su se u nekim kasnijim vremenima gledale preko musice na pusci. Onog Vuksana kao da su izgubili sa svih spiskova, na kojima su bila imena svih onih, koje je trebalo pomilovati i u esalonima pustati kucama. Setio se tog Vuksana cuvar, ciji se brat sa fronta vratio sa drvenom nogom. Samo sto se taj cuvarev brat vratio sa Istocnog fronta. Majka tog Vuksana bila je vec pokojna, kada se Vuksan vratio iz zatvora. Ali ga je na pragu docekala supruga, sa sincicem za ruku. Kaze se da je taj Vuksan kleknuo na tu svoju jedinu nogu, poljubio najpre prag, a zatim svoju zenu u nogu. Ustao je potom, naslonio se na zid svoje kuce, podigao sina sto je vise mogao i viknuo: "Sine, u zivotu drzi se zene i kuce. Sve ostale zgrade od hartije su. Ako je, sine, da pogines, a ti pogini ili zbog tvoje kuce, ili zbog tvoje zene. Nista drugo nije dostojno tvoje smrti!" U Upravi Kolektiva pogledali su ga sa nevericom, kada je dosao da zamoli kakav posao i za sebe. Sta moze covek bez jedne noge? - svakako da su se upitali svi toga casa prisutni. Ako je da podje za plugom, drvena noga mu se zaglavi u svezoj zemlji, pa covek padne. Ako je da podje u sumu po drva, drvena noga mu se zaplete u granama, pa covek opet padne. Ako je da potrci, saplete se, pa covek padne. Ako je da se popne na krov kuce, ne moze to zbog drvene noge. Ako bi sa krova da sidje, opet mu drvena noga to ne dopusta. Niti na kola da skoci, niti na stenu da se uspentra. Ni konja da uzjase, niti vola da sapne! Posle je taj Vuksan sve mogao. Mogao je mnogo sto-sta i od onoga, sta nisu mogli oni, koji su imali obe zdrave noge. Tog Vuksana pozvao je svestenik, kada je bilo nesto da se opravi na crkvenom tornju. Kada je cepan kamen za fundaciju novog Doma kulture u Bezaniji, taj Vuksan je najvise radio, kao da je imao citav odred dece, koji ce u Domu boraviti i danju i nocu. Kada se utopio Zlatibor Djordjevic, zvani Sargarepa, kako se zvao citav njegov rod, opet su pozvali tog Vuksana da roni u hladnu vodu, ne bi li pronasao telo utopljenog. Nije telo utopljenog pronasao ni Vuksan. Izbacila ga voda treceg dana. Tog Vuksana pozvala je neka nina Persa Gurablija, kada joj je sina ujela zmija ridovka. Pozvala ga je i Zlatija Skakavac, kad krava ni nakon tri dana muka nije mogla da se oteli. Kada su nekom Vladi Baburi, kako ga selo vise znalo nego Vlada Popovic, ukrali iz dimnjaka cetiri sunke, sve kobasice i dobar deo ostalog mrsa, taj Vuksan je kazao da on zna ko je sve to uradio! Nisu mu poverovali, a taj je Vuksan otisao pravo kod Sime Stankovica, zvanog Fenjer, pa mu je vec s kapije poceo naredjivati da vrati ukradene sunke, kobasice i sav ostali mrs, jer ce u suprotnom pozvati sve pse iz sela! Covek se poplasio. Znao je da je taj Vuksan bio prijatelj i sa vucima, a ne samo sa psima, pa je brze-bolje vratio ukradene stvari. Za jednu sunku, koju su Cigani vec bili pojeli, dogovorili su se sa Vladom Baburom da mu pooru i poseju bastu. Ne treba Vlada da brine ni za seme, sve ce to oni da nabave - vikali su svi Cigani uglas. ONAJ VUKSANOV SIN, DESIMIR, NIJE LICIO NA oca ni kada je bio mali, a jos manje kada je odrastao. Kada je bio mali, tukli su ga i oni stariji, ali i oni mladji. Kada je odrastao, stariji su mu onda zamerali sto nije hteo da se opija kao i oni, dok su mu mladji dobacivali da za njega vise nije bilo da viri kroz plot i vidi sta oni stariji rade sa devojkama. Da mu drugi nisu doveli zenu, nikada se taj Vuksanov sin, Desimir, ne bi ozenio. Cim je cuo koju devojku navode za njegovog sina, taj Vuksan nije se slagao od samog pocetka. Upitao je zar u celom selu nije bilo nijedne druge devojke, nego tih dodjosa? On je izgubio nogu boreci se protiv fasista, posle je sa tom drvenom nogom dospeo i u zatvor, a otac te devojke, koju hoce da mu dovedu za snahu, najpre je ljubio u dupe redom sve vojske, koje su se prevaljale preko ove zemlje, a zatim je redom u dupe ljubio sve vlade, koje su dolazile! NJega, Vuksana, jedva su u kolektivu primili za cuvara u basti kolektivskoj, dok su oca te devojke najpre poslali u skolu, a zatim mu u ruke dali imovinu celog sela. Postavili su ga najpre za magacionera, a cim se ukaze prilika, bice postavljen za knjigovodju! Bem ti to selo, navodno da je opsovao Vuksan, ako drugi neko dodje da mu sudi. Ne nose tvoje kokoske jaja, ako ti komsija pomaze, pa ta jaja skuplja! Dobro, nisu njega, Vuksana, mogli da posalju u tu skolu za racunovodje, bio je u zatvoru, pa nije bio pogodna licnost! Ali, zar u ratu nije bio u svim prvim linijama, gde se pucalo? Zar mu se to ne uzima u obzir? - namrgodjeno se pitao Vuksan. A pitao se to Vuksan i kasnije, kada mu je snaha vec bila u kuci. - Cuti, da te ne cuje nasa snaja - sa srxbom u glasu kazala je Vuksanova supruga, i ona Lepojka. Ona je tu snahu volela. i volela ju je upravo zato, sto je bila od dodjosa. Svim devojkama iz sela ta Lepojka nalazila je zamerke, ako ne njima, onda njihovim majkama ili tetkama. - Pa sta, Vuksane, akoz si ti u rat izgubio nogu, a otac nase snaje nije? Ni ja u rat nisam izgubila nogu, pa opet niko iz sela za mene ne moze da kaze nesto ruzno! - Drugo si ti, zeno, a drugo je otac ove nase snaje - zavrteo je Vuksan i glavom. - Da mi je za vreme rata ovaj moj sadasnji prijatelj dosao ispred puske, ni jedan cas ne bih oklevao, povukao bih za obarac - zaklimao je Vuksan i glavom. - I sta si se uasnio od toga, sto si se iz rata vratio brez jedne noge, ajde kazi mi?! Onaj Sova-Kolja, sas kojim si pogodio u istu celiju u zatvor, pucnjave ni se naslusao, mirisa baruta ni se nadisao, rana ni se navezivao, ali kad je stiglo da se vuce i raznesaje, on se nagumao. I njegovi unuci imaju da oko vrata nosu zlatne lancice. Ti si streljao po zadatku, a onaj Sova-Kolja je pravio neki njegov zadatak, po kojem se on obogatio. Tebe su u zatrvor tukli i po zdravoj i po drvenoj nogi, dok su onog Sovu-Kolju ko bajagi odvodili na ispitivanje i tamo ga sluzili sas cigaretama. - Govoris kao da si bila tamo - nabrecnuo se Vuksan. - Nisam bila ja tamo, ali bio si ti. A akoz ti ne pamtis sta si mi pricao, ja pamtim. Na tome se prepirka i zavrsila. Bile su godine, kada je Lepojka slusala Vuksana vise nego sto je slusala samog Gospoda. Ali, posle se u njoj nesto okrenulo. Pocela je na svaku jednu Vuksanovu da odgovara sa tri svoje! Ali, opet je Lepojka bila ta, koja se prva posvadjala sa svojom snahom. Svadje su najpre iskrsle zbog deteta, koje je i to trece dete pobacila njena snaha. - Snajo - pocela je Lepojka, muceci se da ne pocne da vice - manula sam te kad si pobacila prvo dete. Rekla sam da ste jos mladi, imate vremena za decu. Precutala sam i kada si pobacila drugo dete, makar sto ni mi bilo pravo. Od toliki trava, koje gutas da pobacis, imas utrobu da otrujes. Ali, kad si pobacila i ovo trece dete, nisam vise mogla da trpim. Ovaj moj mula od sina trpi i cuti, veruje sve sto mu ti kazes, ali mene ne mozes tako lako da me prevaris. Pogledale su se oci u oci. Nijedna nije htela da ukloni svoj pogled. - Mamo, nema sta da mi veruje ili ne veruje moj muz a Vas sin, sve je to i on video! Pa doneo me vise mrtvu nego zivu! Ko je video da trudnu zenu saljes u sumu po drva, recite Vi meni! U onim krajevima odakle smo mi dosli, trudna zena ne zakolje ni kokosku, a ne da ide u sumu da obara drvece - sa prekorom, ali i sa gorcinom u glasu, koji je mogao biti i ponos, kazala je Vuksanova snaha, Merilenda. Svekrva ju je samo osinula pogledom. Cula je ona i nesto drugo o toj svojoj snasi, ali nije htela u to da veruje. Jeste da je to susedno naselje, u kojem je radila njena snaha, bilo gradic, ali ljudi su se poznavali, iako je jedan stanovao u jednom kraju grada, a onaj drugi na onom drugom kraju grada. Ali, cutala je. Nije htela nista da kaze ni Vuksanu. Jer kako je bio prek i prgav, mogao je da napravi pravi xumbus, pa posle da im se smeje celo selo. - Snajo, ja sam bila u osmi mesec trudnoce, kad sam jos radila barabar sas muskarcima. Nijedan muskarac nije bolje od mene plastio seno, niti je brze od mene zanesavao les pun grozja. Pa sta fali ovem tvojem? - pitala je Lepojka, ali srxba nije nestala iz njenog glasa. - Fali, mamo, fali. Ali to znam ja, kao njegova zena, sa kojom spava u istom krevetu - naduzila je Merilenda svaku rec, kao da je pretila. Sta posle toga Lepojka da odgovori svojoj snasi, kada joj je rec zastala u grlu?! - Snajo, ja ne vidim da nesto fali ovem mojem sinu - smogla je snage Lepojka da procedi. - Nesto, Leno, trebam ipak da ti kazem: nema te strane, na koju ces da imas sve. Fali jal ovde, jal na neku drugu stranu. Pa ondak ti, snajo, biraj. Jerbo covek koji ide na obadve strane, taj ni na jednu stranu ne stigne do kraja - govorila je Lepojka, gledajuci snahu pravo u oci. Ponadala se jednog trenutka da ce njena snaha bar oboriti pogled. Prevarila se. - Htela sam da se manem da rodim, vec smo bili nasli i ime za dete - zurila se Lepojkina snaha, Merilenda, koju je Lepojka prekrstila u Lenu, da iskaze sve sto je imala na dusi. Nijednom nije zastala, nijednom nije zamucala, kao da je sve te reci odavno imala spremne. - Ali, dosla ta prokleta drva. Bolje da smo celu zimu sedeli u hladnom i cvokotali od hladnoce. Dobro, moj svekar ne moze u sumu po drva, nema jednu nogu. Ali Vi, mamo, imate dve zdrave noge, dva zdrave ruke i hvala bogu jezik za dve zene. Ali, ni Vi niste htele u sumu, kazete da ste se naradile za dva zivota, a ne za jedan! Onda sam morala ja u sumu, iako sam vec osecala dete kako mi je mrdalo. Zanela sam puna kola i pala. Pala mi tama na oci. Kada sam se osvestila, prvo sto mi bilo, bilo mi da Vas proklinjem. Neka na onom drugom svetu, ako takvog sveta ima, nosite na ramenima moje dete, koje sam zbog Vas izgubila - govorila je Merilenda naglasavajuci svaku rec. Posle njene poslednje reci, kao da je neko naglo prekinuo sve sumove. Lepljiva tisina, koja ujeda oci. - Snajo, i ja sam zena, pa i ja nesto znam - pocela je Lepojka posle duze pauze. Ali i tada joj je svaka rec bila teska. - A poznajem i sve one zene, kod koji si ti odlazila za trave da bi pobacila. Vidi, snajo: neka Smilja Smolnica je zbog ti trava rodila devojcicu brez oka, dok je Milojka Smukova rodila sina, ali nije bilo ni pravo musko dete, niti prava devojcica, vec negde na polovinu puta. Zabadava ta Milojka sada cupa kose, prava teskoca ima tek da bide, kad to dete poraste, pa nece da zna sta je ono?! Nece da moze ko sva druga muska deca da se piski, a nece ni da mu udaru sise, ko devojkama. Nemoj da mislis da mi je lako sto cu da kazem ovo, sta cu da kazem: posle toliki trava i lekova, koje si gutala, bolje sto dete i nisi donela na svet. Bolelo bi tvoje dete kad bi poraslo, ali ima da boli i tebe, akoz vise ne mozes da rodis! Da li je u Lepojkinom glasu bilo vise pretnje ili bola, to njena snaha nije mogla da razluci. Pa se Merilenda okrenula i placuci napustila hodnik, u kojem je razgovarala sa svojom svekrvom. To je i Vuksan jednom kazao Desimiru: "Ova tvoja kao da u xepu uvek drzi spremne suze. Ti se dobro i ne okrenes, a niz njene obraze liju suze kao da su pravi potok! Ali, sine, suzama je Eva prevarila Adama. Na taj nacin Eva je zapocela neki novi zenski svet!" Posle se brzo sve odvijalo. Nije Merilenda cekala da je iz kuce izbaci muz, sama je otisla. Na rastanku kazala je svekrvi da je gutala sve te trave i lekove ne da bi rodila sakato dete, vec da bi pobacila. - Mozda sam prvi put ostala noseca sa svojim muzem, a Vasim sinom - kazala je ona, htela da to bude receno prkosno, ali ispalo je tuzno - ali ovo drugi put, kao i treci put, zasigurno znam da nisam. Odlazim tom coveku, sa kojim sam ostala noseca. Mogla sam to dete da poturim u gnezdo mojeg muza, a Vaseg sina, ali jos sam postena, da bih to uradila. Odlazim coveku, sa kojim znam da cu izroditi copor dece. Zao mi je Desimira, ali nemam dovoljno snage da sa njim delim njegovu sudbinu! Mozda cu se pokajati, kao sto se mogu pokajati zbog svih trava. Desimir je i tada molio Merilendu da ostane, mada je to cuo , svaku rec! Vuksan je kazao da nije Merilenda ni bila za njegovog sina. Lepojka je kazala da je ona tu svoju snahu prihvatila na grudi kao rodjenu kcerku, koju je rano izgubila. Ali, samo dok nije pocela da im prlja obraz. Nije verovala sta je docula od jednog i od drugog. Ali, na rastanku to isto joj je kazala i snaha. Kako onda da ne veruje? - pitala se Lepojka sireci obe ruke. Ni u tom novom braku nekadasnjoj njihovoj snasi, Merilendi, nije bilo dobro. Tamo vise nije mogla da rodi, nesto joj se osvetilo, trave ili lekovi, pa joj je taj drugi muz zapretio da ce joj lakse dati puta, nego sto joj otvorio vrata! Otisla je ta nekadasnja njihova snaha u Banju Sovatu, ali voda nije pomogla. Ondasnji lekar-ginekolog preporucio je Merilendi neke lekove, za koje je tvrdio da su pomogli mnogim zenama. Prodala je Merilenda jedam medaljon, a muzu je rekla da ga je izgubila. Muz joj je nabusito odgovorio da ce jednom izgubiti i glavu, kakva je bila zaboravna. Mislila je da ce lekovi pomoci, ali prevarila se. Ginekolog iz Temisvara preporucio je Merilendi neke strane lekove. Nabavice joj on doticne lekove, kazao je lekar gledajuci Merilendu pravo u oci, ali ce je to skupo stajati! Prodala je Merilenda prsten, ali nije bilo dovoljno. Prodala je i jedan lancic, koji nikada nije stavila oko grla. Posle joj je lekar predlozio da legne sa njim. Mozda lekovi nece biti ni potrebni - kazao je lekar ne prestajuci da se osmehuje. Taj lekarev osmeh prosto je dovodio Merilendu do ludila. Odbila je. Nisu pomogli ni lekovi. Desimir joj je porucio da mu se vrati. On je prima, bilo kada i bilo kakva mu se vratila! Napustila je Merilenda i drugog muza, ali Desimiru nije htela da se vrati. Napisala mu je da su ona i njegova majka jedna drugoj kazale mnoge ruzne reci, pa da vise ne bi mogle pod istim krovom, srusio bi se. A ne bi vise mogla ni sa njim - pisala mu je Merilenda. Zagazila je duboko u blato u tom njihovom nekadasnjem braku, pa bilo koliko sada prala noge, trag bi se opet video. A od coveka se to jedino vidi: trag! "Desimire - pisala je Merilenda u tom pismu - neka je zvezda vodila pastire do spasenja - pisala je ona svojim sitnim, ali citkim rukopisom. - Ja osecam da mene neka moja zvezda vodi u provaliju. Mozda se iz kanxe sudbine niko ne moze izvuci. Pamti ono sto je u nasem braku bilo lepo. Zasluzio si vise postovanja nego sto sam ti ja dala, ali to tek sada shvatam, kada su za mnom srusene sve cuprije. Jedan sam brak napustila sama, iz drugog sam bila izbacena. Nekog treceg puta nema. Oprosti mi za sve zlo, koje sam ti nanela. Ako postoji neki drugi svet, i ako na njemu ima samo ljubavi, cekacu te tamo. Nisam mislila da ti nanesem zlo, ali sam to ucinila. Ima jedan deo u meni, spreman uvek da mi se sveti. Za jedan covecji zivot postoji jedna samo sreca. Ja sam tu srecu vec prokockala. Sve karte, koje od sad pa nadalje budem vadila, bice cisti gubici. Jedan ginekolog predlozio mi je da zaigram na moje telo. Odbila sam, jer sam tada jos mislila na tebe. Ali, cujem vucje arlaukanje, sve blize je!" Nije se Merilenda potpisala. Kao da joj je posle svih tih reci bilo tesko da stavi svoje ime. Bile su gorke reci, krvave, a krvavi tragovi mame samo krvolocne zveri! BILO JE MUKE I DA DESIMIR SKLOPI NOVI BRAK. Ni Desimirova prva supruga nije bila cutljiva, i ona je protiv svoje svekrve na svakom cosku. Za Desimira je Merilenda govorila da je bio dobar, ali da se od mekog testa ne mesi dobar hleb. Meko blato dobro ne vezuje cigle, govorila je Merilenda, pa zid lako pada! Posle je Desimir docuo da ni njegova druga supruga, Mirjana, nije pristala da podje za njega cim su joj predlozili. Jos se bila nadala da ce je prvi muz pozvati da mu se vrati. Toga prvog muza Mirjana nikada ne bi ni napustila, da nije bilo njegove majke. Mogla je ta prva Mirjanina svekrva kurjaku da izvuce rep, koliko je bila zdrava i jaka, ali ona nije htela ni prst u hladnu vodu da stavi. Dobro, prala je Mirjana i kuvala, muzla je kozu a kozaru spremala torbu, isla sa muzem u sumu po ogrevna drva. Sama je kucu krecila i sama okopavala bastu. Sve je to Mirjana mogla i nista joj nije bilo tesko. Ali, kada joj je jednoga jutra svekrva doviknula da joj uzme noksir, isprazni ga, ispere i opet donese pod krevet, onda joj se smucilo. Na kapiji, kada se rastajala od muza, kazala mu je da je pozove da mu se vrati samo ako je spereman da napusti i majku i kucu i da sa njom zajedno ode u grad. Sve ona moze da radi - kazala je Mirjana muzu kojeg je napustila - ali samo do izvesne tacke svojeg ponosa. Presla bi ona i preko te tacke - nastavila je Mirjana zamisljeno - ali samo da joj je svekrva zaista bila bolesna i u krevetu. Izlezava se njegova majka u krevetu do podne, ali ako u medjuvremenu dodje njegova sestra, onda njegova majka ume odmah da skoci iz kreveta. Samo da se ta Mirjanina zaova, vec sa velikim trbuhom, ne bi sagla ni drvo da stavi u vatru! "Ja sam - nastavila je Mirjana tada vec tuzno - davala toj tvojoj sestri da ti znas, ali davala sam joj mnogo i da ti ne znas - rekla je Mirjana gledajuci u dotadasnjeg muza. - I sta bi od svega toga? Tvoja me sestra olajava i gde stigne i kako stigne. Kao po onom: sto ti sa psetom bolje, ono te bolnije ujede!" Nije taj prvi Mirjanin muz ni porucio Mirjani da mu se vrati, nakon sto ga je ona napustila. Pismo joj je poslala bivsa svekrva, jer onaj, koji je Mirjani doneo pismo, ne bi mogao da upamti tako dugacku poruku:"Draga bivsa moja snajo, nemoj vise ni da se osvrces za mojim sinom. U ladnu vodu ko led zagazi se samo jedaret. Posle trazis jedan drugi prelaz, akoz bas moras da predjes preko te reke. Ti, moja snajo, nadji za tebe drugog para, jer zena je kao cvet od lipe: akoz ga na vreme ne oberu momci, on opadne sam. Ali ondak, kad mora da opadne sam, on vise nema tako lep miris!" Poslala joj je bivsa svekrva i maramu, kojom ju je Mirjana darivala, kada im je prekoracila prag: "Snajo - napisala je Mirjani bivsa svekrva - vracam ti tvoju maramu, da ne moras da kupujes novu, akoz se nadje neki da te uzme za zenu. Ja ovu tvoju maramu nisam ni metnula na glavu, imam ja lepse marame za svecane prelike. Sto se mene tice, ja ti zelim srece. Samo pazi, da te ne vidim da se vuces pored moje avlije. Znas da imam opasno pceto, a umem i ja da ujedam, ne znam koj ujeda gore! Ja ti i sad kazem: nisi ti bila za mojga sina! Kaze nasa poslovica: cic ide na cic, a pargar na pargar! Ti i moj sin teli ste i protiv ljudi, ali i protiv Boga. Pa ti od sade idi tvojim putem, koji ti pokazivadu tvoje zvezde, dok ce moj sin da ide po njegovim putem. Neka te prati sreca, ja ti zelim, ali sto dalje! I Sin Bozji teo je da ide nekim njegovim putem, ali podigli ga na krs da ga razapnu. Nemoj vise ni da se osvrcas za mojim sinom, jerbo on ima drugu devojku, koju ce da dovede u nasu kucu. Cekamo samo da se kuca izvetri od tvojga damfa. Akoz me vidis na sokak, necu da se srdim akoz mi okrenes ledja. Ja mogu da kazem da te nisam ni videla, akoz ja tebe okrenem ledja, jerbo znas da ne vidim dobro. Pa Gospod neka te cuva. Ja ti samo toliko zelim: da te moje pceto ne uje. Pa ostaj mi zbogom i gledaj da se drzis sto dalje od moje kuce i od mojga sina". Nije to bilo nikakvo veselje, kad je Desimir doveo drugu suprugu. Navalili da plati sutradan, kada se po Bezaniji pronela vest da je Desimir, Vuksanov sin, za zenu uzeo prvu zenu onog Bore Britve, sofera u susednom selu, koji se osvrtao za svakom zenom i za njom zvizdao. To mu je predsednik Kolektiva jednom zamerio: ako se jos jednom osvrne za nekom zenom, dok njega vozi u kabini, da zna da mu oduzima kamion! Pa neka se pesice osvrce koliko hoce za zenama! Hteli su i Vuksanovi pajtosi da i ovaj nesto plati da se popije, pa sin mu je doveo snahu, ali im je Vuksan odbrusio da je on placao kad mu je sin doveo prvu zenu. Nije im bilo dosta sto su pili u birtu, vec su otisli i nastavili sa pijankom kod njega kod kuce! I sta bi od svega toga? Snaja mu se prokurvala, a onaj njegov kuljesa od sina nastavio je i posle toga da je ljubi u dupe! Vise on ne placa ni za jednu snaju. Ako ce i ova druga snaja da bude kurva, neka bude, ali nece on za nju da placa ni rakije, a ni vina! Nije pomoglo ni ubedjivanje Vuksanovih drugara da i popa dva puta cita u crkvi, a da ta druga molitva u stvari i pomaze! - Cuj, Stevo Zrikavi, mozda tebi pomaze druga molitva. Sto se mene tice, meni nije pomogla ni deveta! Nikada nisu tom Vuksanu kazali da ga nisu smatrali potpuno svojim zato sto je bio nekako drugaciji od svih njih. Dok su bili mali, i on je govorio kao svi iz sela. Posle je otisao, a kada se vratio, vratio se neki drugi covek. Pa je opet otisao, ali vratio se jos drugaciji covek. Pa i kada se useknjivao, on je iz xepa vadio uvek cistu maramicu, sirio je da je svi vide, pa je tek onda brisao nos. Kad je prolazio selom, taj Vuksan je drzao za ruku svoju zenu, pa su ostali poceli da zvizde za njim. Oni su za uze drzali kravu, kad su je vodili biku, da ne bi nekoga, kako je bila u vatri, izbola ili mu skocila na ledja. - Pomaze mi, Vuce, da znas da mi pomaze, jerbo ja verujem u Boga. Ti si verovao tvojem Titu, ali si zbog njega stigao u zatvor, di ti isprebijali sve kosti. Ali, sta bas briga tvojga Tita za tebe, on i dalje krka kljukane guske i pije samo skupa pica. - Samo da te ne cuje neko da verujes u Boga, eto i tebe tamo gde sam ja bio nekoliko godina - zaklimao je Vuksan glavom. - Sa mnom u celiji bio je i jedan svestenik. Dobro, nisu ga tamo oterali samo zato sto je verovao u Boga. Verovao je i taj svestenik da ce doci Amerikanci, kao sto su verovali i mnogi odbegli u Karpatske planine, da tamo cekaju Amerikance. Pa da se, dok cekaju, bore sa puskom u ruci! Amerikance nisu docekali, ali su docekali ili da poginu, ili da ih strpaju u zatvor. One, pustene na slobodu posle prvog ispitivanja, nisu voleli ni oni,koji su vec bili u zatvoru, a ni oni drugi, koji su cekali dan, kada ce i po njih doci! Ja ti, Stevo Zrikavi, ne zelim da dospes u zatvor, iako bi se malo smirila tvoja Ranka. Tuces je i pijan i trezan, a zena trpi, kud ce da se vrati, kad kod svojih kod kuce ima stariju sestru, koja je vec napustila muza, ali i brata, koji bi da dovede sebi zenu. Ali, koja devojka je luda da dodje u kucu, u kojoj, osim svekra i svekrve, ima da trpi i zaovu sa detetom?! - Moja zena moja je stvar, u to nema niko prava da se mesa - skocio je taj Zrikavi, a oci su mu jos vise pobegle u stranu. - Stevo, nemoj toliko da se uzdas u nekakva prava - naduzio je Vuksan svaku rec. - Pravo ti je slicno novcicu sa licem i nalicjem, pa koju stranu okrenes. Ja sam bio uveren da sam bio u pravu. Uverena je bila i ona druga strana, koja me strpala u zatvor. Kad sve to dobro premerim, ispada da sam samo ja bio gubitnik i da sam ja izgubio nekoliko godina. - Vuce, sta si trazio, to si i nasao - nije prestajao Steva da se inati. - Znas, Zrikavi, nekada sam zbog takvih reci, koje si ti malocas izustio, skakao da se tucem - potistenim glasom kazao je Vuksan. - Sve se nekako izmenilo. Ubijen je Slavko Stojkovic-Misin; umro je Sova-Kolja-Mutavi; paralizovao se Sava-Brkati-Bledi; obesio se Dena-Pijani-Lepi. Kad pogledam bolje iza sebe, sve je manje onih sa kojima sam se borio, ili onih protiv kojih sam se borio. Ali, Zrikavi, nesto me muci: ne znam da li je neko od nas nesto dobio, nezavisno na kojoj je bio strani?! - Brate, Vuce, ja imam da ti odgovorim na to pitanje. Da znas da su neki dobili! Dobio je onaj Sova-Kolja, a dobili su jos neki iz Bezanije, sve ji ja znam po imence. Vratili su se iz rata nagumani. I vratili su se najvise nagumani oni, koji barut nisu mlogo omirisali. Stigli na vreme, kad doslo da se uzima. A sta je koj doneo, i koliko je doneo iz opljackani nemacki kuca u Bela Crkvu - nije Steva Zrikavi ni nameravao da stane - znaj, Vuce, da i to selo sve zna. - I sta im to vredi, sto su popljackali? - pitao je Vuksan. - Nista od svega toga nisu odneli na onaj svet. Ostao im je jedan isprljan obraz. Od jednog citavog zivota, samo jedan prljav obraz! - zaklimao je Vuksan i glavom. Ali, bilo je to vise tuzno nego ljutito. - Vuce - poceo je Steva Zrikavi pa je zastao. Kao da se dvoumio da li da nastavi ili ne. Ipak je pobedila zelja da kaze. Svakako da se mnogo bilo nagomilalo u njemu. - Vuce, sto se obraza tice, to ti je gore nego ono sas novcicem, o kojem si ti govorio. Znam ja mloge, koji su se popisali na njin obraz. A popisao se medju prvima i tvoj Sova-Kolja. - Taj Sova-Kolja nije moj, to sigurno znas. Mrzeo je taj Sova-Kolja i mene, koliko je mrzeo i tebe. - Neka to i bide tako, kako ti kazes, ali nisam ja bio sas njime u istu celiju, nego ti - smesno je Steva pri tom izvio vrat, pa su mu se izvila i citava ledja. Onda se jos bolje dalo videti da nije trebalo mnogo, pa sav da ide prepolovljen, ili da mu izraste grba. - Mene se svetio da ce da me obesi za jezik cim se vratim sas fronta, jerbo sam isao na Istocni front, da se borim protiv Rusa. Ja sam isao da se borim di me poslala moja drzava, a da li me slala na dobro ili na zlo, to neka tvoj Sova-Kolja pita tu drzavu. Ali, barem sam se ja na neku stranu borio, taj tvoj Sova-Kolja nise borio ni na jednu stranu. Ali, kad doslo vreme da se kusa, taj Sova-Kolja je uzeo najvecu kasiku. Vuce, zabadava se za tebe kaze da si ti najpametniji iz ovog sela. Ti si od ovog rata dobio samo tu vojnicku uniformu, koju si morao da prefarbas, dok se onaj Sova-Kolja i jos neki odavde navukli zlatni satova, celi truba stofova i zenski aljina, kake su nosile samo carice. Moj Vuce, ima za njima nesto da ostane, da ji pamtu njini. A sta ce za tobom da ostane? Nemoj da mi kazes da ce da ostane tvoj sin! Sin se sas ocom uvati za gusu, da se podavu akoz ne pre, a ondak kad se sin ozeni, pa sin u sve svadje predje na zeninu stranu. Sas rodjenom majkom i sas rodjenim ocom stigne da se gore mrzi nego Cigani, ni devet sudova ne mozedu vise da ji pomiru. Vuce, nije bio tvoj dobar kantar, a nije bio dobar ni moj kantar. Ja sam za vreme rata gledao kako je moj gospodin kapetan Trandafiresku od ruski zena uzimao sve sto mu se cinilo da je bilo lepo, ja nisam teo da uzimam ni ono, sto je moj kapetan oturao natrag, jer ni mu bilo lepo. Ja sam moju porciju leba i kocku secera delio sas ruskom decom, a nijedno rusko dete ne moze da kaze da je zbog mene ostalo brez oca, jerbo sam pucao samo odozgor glave. Bio sam taki isti i kad je Rumunija okrenula oruzje, pa pocela da puca u njejzinog dojucerasnjeg prijatelja i saveznika. Ondak sam vec bio na izvlacenje ranjenika. Nisam birao kojem ranjeniku dajem gutljaj vode. Jedan mi nemacki ranjenik davao sat, jerbo sam mu dao gutljaj vode i prevezao mu ranu. Nisam teo da uzmem sat, neka sas satom otine na onaj svet, koj da zna, bice ga oteo i on sas neke druge ruke! Vuce, rat je pun blata, krvi i kradje. Za to otimanje od zena i deca nisi se ni ti rodio, a nisam se rodio ni ja! Sova-Kolja navukao se iz Bele Crkve. Oni drugi navukli se iz Crvene Crkve! Pala je gorka tisina, lepljiva, koja ti vezuje noge, pa ne mozes da se pomaknes. Pokusas da ih pomeris, ali su one olovne, kao da je za njih okacen citav svet. A mrak na oci... - Eto, Stevo, prevaljalo se i to preko nase glave. A sve se plasim da to nije poslednje. Kao da mnogo gore tek dolazi. Hvata me nekakav strah, a nikada se ni od cega nisam plasio. Nijedna se revolicija nije zaustavila na polovini puta. Ona ide dok sve ili ne dobije , ili ne izgubi - kazao je Vuksan, ali nije znao da li da se zbog toga obraduje, ili da se rastuzi! - Vuce, u sumu jednako preko tebe ide drvo koje tek obaras, kao i ono drugo, koje vec slafujes - kazao je Steva, ne prestajuci da gleda pravo u Vuksana. - I te tvoje revolucije opet ce da se oboru protiv oni, koji su se najvise podmetnuli da je dizu. Ti si se, Vuce, ponosio sto si se iz rata vratio sas drvenom nogom, umesto tvoje dobre. I selo te gledalo sas ponosom, da je moglo diglo bi te na crkveni toranj, da tamo stojis umesto krsta. Ali, Vuce, to je bilo samo oni prvi dana, kad si se ti vratio. Sto vreme vise prolazi, ta tvoja noga od drveta ima da ti bude sve teza i sve vise ima da ti smeta. Dok si ti bio u zatvor, tvoja Lepojka se napatila. Zena onog Sove-Kolje iz rupe, di su zakopali, izvadi zlatan lancic, pa to da popi da joj ovaj proda u neko udaljeno selo ili grad, da Bezanijci nista ne bi doznali. Ali, sta bi bilo i akoz bi Bezanijci doznali, kao da bi se nesto promenilo? A doznali su, nije da nisu! Oni su ostali sas onim sto su doznali, dok je Sojka onog Sove-Kolje ostala sas novcima u xep, pa je mogla celu avliju da patose sas cementom i akoz joj je covek bio u zatvor. Tvoja Lepojka nije imala ni toliko novca, koliko je trebalo da vasem sinu kupi cizme od gumila. Sin onog Kolje-Sove imao je na noge cizme od koze, dok je na glavu imao kapu perzijanku. Tvoja Lepojka i sade gledi u sunce i u senku, pa kaze koliko ima sati, a u kucu tvojga Sove-Kolje kukavica izadje iz sata, pa ona kuka koliko ima sati. Sta je na sve to Vuksan mogao da odgovori onom Stevi Zrikavom, cije je i dete vec nosilo taj spicnamen, mada ono nije bilo zrikavo!? Sve je to znao i Vuksan, sto mu je malocas nabrojao taj Steva Zrikavi, ali nadao se da ce kad-tad pravda stici i do njegove Bezanije, opstina Pozezena, Banat. Narucio je Vuksan litru ruma, jer samo su to nesto bolje pice imali u birtu. Posle su dosli da nastave pijanku i kod Vuksana kod kuce. Nije Vuksanova Lepojka volela te pijanke. Ako onaj njen Vuksan pocne da pije, tri dana nije se treznio! Toga puta Vuksan nije pio. Na pocetku je drustvo trazilo da i on ispije casu do dna, kao sto su oni cinili, ali ubrzo su prestali sa takvim zahtevom. Bili su zadovoljni sto im je Vuksan dolivao case. Posle ni to nisu cekali, da im Vuksan doliva u case. Sami su tocili, pa je na Vuksana ostalo samo da donosi pice! Kada su poceli pice da prosipaju na pod, po jedan gutljaj pre ispijanja, pitaj boga za ciju to dusu, Vuksan im je onda kazao da je toga puta pijanke bilo dovoljno. I tako su sve komsije odavno bile u krevetu, a da li su od te buke mogle da spavaju ili nisu, to ce mu sutradan reci. Tada ce mu neke komsije mozda zameriti da je on sve to namerno uradio, kao drzavni neprijatelj sto je nekada bio, da one ne bi otisle na posao! Jer onaj, koji je lezao u zatvoru kao drzavni neprijatelj, taj ce to ostati i kada izadje na slobodu, svakako da ce se naci neko da mu kaze - komentarisao je Vuksan sa tugom. Toga puta zbog te pijanke niko od komsija nije Vuksanu zamerio, a nisu mu zamerili ni u Upravi Kolektiva. Zamerila mu je Lepojka, jer je morala sve krpare da opere, miris pica iz njih ne bi izasao ni za godinu dana. Sto su blato na nogama uneli u kucu, neka da su ga uneli, sve se to daje istresti cim se blato osusi, ali zasto je bilo potrebno i pice da prosipaju? Odavno su pokojni, koji su bili pokojni, pa za njih nije trebalo prosipati pice po podu! DOBRO JE POCELO U DRUGOM BRAKU VUKSANOVOG sina Desimira.Zena mu bila vredna, a znala je ponesto i da kroji, pa njihove komsinice nisu odlazile pravoj krojacici. To prvo dete, koje im se rodilo, bila devojcica. - Nista snajo, nemoj zbog toga da se srdis - kazao je Vuksan, mada bi i on vise voleo da je to prvo dete bio sincic. - Mladi ste, pa ima vremena da dodje i musko. - Ja vise volim devojcice - iz susedne sobe cuo se Mirjanin glas. - Sina porastes od jedne pedlje, a on, kad za to dodje vreme, uzme drugu zenu, pa te ta druga zena satera u cosak, ako te samo ne izbaci iz kuce! -Neka - odgovorio je Vuksan, ali su ga misli odnele na neku drugu stranu. Voleo je i on devojcice, ali zeleo je da mu bar jedno unuce ponese ime. Jer samo po tom imenu ce ga pamtiti, sve ostalo lako se daje zaboraviti. Za drugove, sa kojima se zajedno borio ili sa kojima je zajedno robijao, cuje samo kad su ovi preminuli. A neki seljani vec ga psuju u drvenu nogu sa sakacelom. Ne psuju ga jos u lice, ali cuje on, nije za toliko gluv! Sutradan je Vuksan kazao sinu da bi i oni trebalo nesto da dograde od kuce. Svi su u selu bili izgradili nove kuce, dok su u dvoristu dogradili jos bar jednu kucu. NJihova kuca je ostala, kako ju je on izgradio. A, eto, dolaze deca, kazao je Vuksan, pa ce biti potrebno i vise soba za stanovanje, ali i vise kasika, za kusanje! Desimir je rekao ocu da on ne misli svojeg sina, bude li ga imao, da zadrzi pored sebe. Neka ide u beli svet - kazao je Desimir ljutito, kao da se u sebi sa nekim prepirao. - Pa neka sebi u tom belom svetu dize krov nad glavom! - Sine - zastenjao je Vuksan - i lasta, koliko da je tica-selica, i ona se vraca u svoje gnezdo. Covek nema jaka krila, da bi mogao da podje u daleke selidbe. Pa i da ode, ostaju coveku neke zalosti za prvim krovom. Pa mu se vraca kad-tad - govorio je Vuksan sklopljenih ociju. - Posle rata nudili su mi u Jugoslaviji i bolju kucu i bolju zemlju, ali ja sam sve to odbio. Vratio sam se u moju kucu i na moju zemlju. - Koju ti zemlju ovde posle nasilno uzeli, a tebe strpali u zatvor - ljutito ili veselo kazao je Desimir, ko da zna tacno kako je sve to rekao?! - Neka da su oduzeli moje njive - slegnuvsi ramenima odgovorio je Vuksan. - Ostalo je negde zapisano da je doticna zemlja moja. Kao sto je ostao i neko ziv, koji sve to pamti! - Da je doticna zemlja nekada bila tvoja, to, oce, ti jos pamtis. Ja i sva moja generacija znamo da je sva ova zemlja celoga sela - i nadalje se Desimir inatio. - Sve je sada svjo ravno, kao u Rusiji! - Nije, sine, ni u Rusiji nije svjo ravno. Ni dve tice nema, koje isto masu krilima. Uvek jedna tica brze mase - kazao je Vuksan, nastavljajuci da klima glavom. - Oce, nije glavna marva koja tegli, glavan je jaram - naduzio je Desimir svaku rec. Vuksan je kratko pogledao sina. I on je hodao tim putem od potpunog verovanja do potpune neverice. Mnogi su hteli da mu pomognu, ali kao da ti tu niko ne moze pomoci. Treba svojom glavom udarati u zid, pa ili probiti zid, ili razbiti glavu. Ali, nije Vuksan znao da li je njegov sin bio vise na onoj strani, na kojoj se veruje, ili je vec poceo da hoda po onoj drugoj strani, na kojoj pocinje neverica?! Nikada se Vuksan nije potuzio da ga je bolela i ta zdrava noga. Tacno mesto, gde ga je noga bolela, ne bi mogao da pokaze, bolela ga je cela noga! Od palca, koji je vec bio modar. Ne bi ga ni toga puta prebacili u bolnicu, da nije bio u nesvesti. Lekar ga je pogledao, zapisao nesto u svojem karneticu, a zatim naredio da ga hitno prebace u bolnicu. Ali samo pazljivo, dodao je, da ne bi usput doslo do novog pogorsanja! "Sve je rizik - kazao je lekar - i ako ostane u kuci, kao i ako ga prebacimo. Vec je kasno, da bi se moglo izvagati na kojoj je strani rizik bio veci!" - kazao je lekar, jos jednom proveravajuci sta je zabelezio. Nije usput, u kolima hitne pomoci, doslo do pogorsanja, pa je lekar odahnuo. Na rendgenskom aparatu dalo se videti ostecenje na Vuksanovom desnom plucnom krilu. Na nekoj vrsti takodje rendgenskog aparata, ali nesto slozenijem, dalo se videti i ostecenje na citavoj kosti, od clanka do kolena. Kao da su kost bili izgrickali misevi. Zacepljenja su bila i u krvnim sudovima. - Gangrena, ili neka slicna bolest, sa tendencijom sirenja u odumiranju tkiva - kazao je specijalista, prof. dr Selisteanu, slezuci ramenima. - Jos nije kasno da mu spasemo deo noge, od kuka do kolena - govorio je prof. dr ne prestajuci da gleda u rendgen-snimak. - Gospodine profesore, sta ce ovom pacijentu taj deo noge? Mogao bi jedino da ga pokazuje ljudima, da je nekada i on imao nogu! - kazao je lekar Marinesku, setivsi se svojeg oca. I njegovom su ocu odsekli nogu. Preminuo je posla pola godine. Ni na samrti nije oprostio svojem sinu, lekaru, sto je dozvolio da mu odseku nogu. Ponavljao je da za to pola godine, koliko je poziveo bez noge, nije vredelo da mu jednu nogu istesterisu i na onaj ga svet posalju sakatog! - Kolega, upitajte tog naseg pacijenta da li da mu testerisemo nogu ili ne?! Ali, recite mu pri tom da ce bez tog testerisanja gangrena brzo napredovati. Brzo ce stici dan, kad mu vise nikakva operacija ne bi mogla pomoci! Posle toga sledi samo teska smrt - rekao je prof. dr Selisteanu, ne prestajuci da gleda u rendgenske snimke. - Moje kolege, teskoca je u tome, sto cemo morati da obavimo dve operacije, pa ce zbog toga hirurska intervencija duze trajati. Dakle, kolege, moracemo da radimo sto brze mozemo, kako bi nas pacijent izdrzao. U njegovim godinama tesko se daje odrzati i samo jedna operacija. Ali, drugog resenja nema. Ostaje nam samo da se dogovorimo da li cemo pacijentu najpre testerisati nogu, ili cemo mu najpre ukloniti deo ostecenog plucnog krila. Ali, to kao da mu dodje sve isto. Bilo sta najpre uradili, moracemo da uradimo i ono drugo! - Gospodine profesore, slab je taj nas pacijent, da bi istovremeno mogao izdrzati dve operacije - nije se slozio lekar Marinesku sa profesorovim misljenjem. - Kolega, slab je bio i da bi ostao ziv, mada ima gangrenu i osteceno plucno krilo, i to ko zna od kada. A kao sto vidite, taj sada nas pacijent zivi! Ali, kolege, odlozimo li operacije, to znaci: 1. Da ce hirurska intervencija svakog narednog dana sve du`e trajati. 2.Da cemo svakog narednog dana, budemo li odlozili operaciju, biti prinudjeni da pacijentu odsecamo sve veci deo tela! Pa, sada, gospodo, stavljam vas u situaciju da birate! - govorio je prof. dr Selisteanu, gledajuci redom sve lekarsko osoblje. - Gospodine profesore, da li cemo prekinuti sa operacijom, bude li pacijentov puls spao do opasnog minimuma? - upitao je anestezista, doktor Avramesku. - Ne prekidamo, gospodine doktore - odgovorio je prof. dr Selisteanu. - Jer u slucaju ovog naseg pacijenta, imamo samo da gubimo. Krivice nas sam pacijent, kada se bude video bez obe noge. NJegovi nas mogu kriviti i ako nam pacijent podlegne za vreme operacije, kao sto nas mogu kriviti i zasto nam nije podlegao tokom operacije, nego je ostao ziv da muci druge, ali da se i sam muci! Dakle, kolege, sve je u ovom slucaju moguce! - Zasto se onda i prihvatamo ovog posla, bezizlaznog, u najmanju ruku? - upitao je lekar Marinesku dizuci obe ruke, kao da se vec predavao. - Moj mladji kolega, prihvatamo se takvog coravog posla jer smo lekari - odgovorio je prof. dr Selisteanu, ne skidajuci pogled sa lekara Marineskua. KAD LI MU SE TO PROPIO SIN? - UPITAO SE Vuksan muceci se da se dohvati neke vrste kolica, koja mu je izdeljao njegov drug, stolar, Jova Burag. Posle je taj isti Jova otisao kovacu, pa je svu drvenariju na kolicima ojacao gvozdenim polugama. Nisu ta Jovina kolica ispala kao kupovna, ali niti je kupovna kolica bilo lako nabaviti, niti je za tako nesto Vuksan imao para. Vuksanov sin, Desimir, sto je vise imao novca u xepu, to je vise davao na pice. A stigla i Desimirova deca na veci trosak. Doziveo Vuksan da doceka i unuce, ali docekao ga je bez obe noge. Pa kad je Desimir hteo tom svojem sincicu da nadene ime na dedu, na Vuksana, Vuksan ga zamolio da to ne cini. To njegovo ime, Vuksan, u zivotu su pratile samo netalije - procedio je Vuksan, a nesto ga je zabolelo u srcu. - Pa ne mora ta njegova beda da predje na njegovo unuce, pa da ga samo po toj bedi unuce pamti - promucao je Vuksan, ali svaka rec bila mu je gorka. Povukao se Vuksan da zivi u zadnjoj prostoriji, koja je nekada bila staja, ali koju su oni preuredili za stanovanje. Medjutim, do Vuksana, niko u njoj nije stanovao. Udarila neka moda u Bezanijce, pa su svi ili dizali nove kuce, ili sve sto je bilo pod krovom preuredjivali u sobe. Medjutim, za stanovanje koristili su one najnazadnije prostorije, dok su one prednje cuvali, da bi se imali cime hvaliti, ako im neko dodje u kucu! U te gostinske sobe donosili su ih da provedu poslednju noc, pre sahrane! Zbog toga je i doslo do prve jace prepirke izmedju Vuksanove Lepojke i njihove snahe. Ta njihova snaha nije htela da i ona predje i citav zivot provede u preuredjenim supama, a prednje dve sobe da ostavi uredjene, pa da se i oni imaju cim pohvaliti, ako im dodje koji rodjak sa strane! - Necu - kazala je Mirjana resena da ne popusti. - Necu da sedim nazad u supi, samo da biste Vi imali cime da se hvalite komsijama. Jeste da je komsija isto sto i udaljeni brat. Ali, taj isti komsija, mamo, koji skoci da ti pomogne da ugasis vatru, taj isti komsija podmetnuo ti je i pozar! - Snajo - pocela je Lepojka, jedva uzdrzavajuci se da ne pocne da vice od prvih reci. Volela je tu svoju drugu snahu, ali nije dugo trajala ta ljubav. Htela je ta njena druga snaha da od prvog dana bude sve po njenom. "Cekaj malo, kazala je tih dana Lepojka, da ja sklopim oci, imas onda da dodjes da gazdujes. I da drzis za uzde, jerbo to ide zajedno. Ali, snajo, kako ti teras konje, bojim se da ces brzo da stignes u kropok sas kolima i sas celom glotom. Snajo, bila si druksa kad si usla u ovu kucu, ali brzo si okrenula kozu naopako - pobunilo se nesto u Lepojki, dok je mrko gledala svoju snahu. - Zasto mi, snajo, da bidemo najgori u selo, kad nismo najgori? Kad mozedu bolji od tebe da zivu tamo di jim pre bila stala, dok napred drzu namesteno, sta ondak fali tebe da zivis u take prostorije? Kako ja znam, nisi od zlata, a nisi zlata ni donela sas tebom, kad si nam dosla kao snaja! Onaj tvoj orman i krevet, sto si donela kao ruvo, kad si ovde dosla, vec su poceli da se pucadu. A akoz moljci jedaret udju u drvo, ondak ji teske muke isteras odande. Mozes u pukotine da sipas petroleja, ali vise upropastis drvo, nego sto naudis moljcima". - Da nisam donela taj namestaj sa mnom, kako nisam ni morala, jer niti sam se ja prvi put udala, niti se Vas sin prvi put zenio, zvrjala bi vam jedna soba prazna - kao da je Mirjana jedva cekala taj trenutak, kada ce se sa svojom svekrvom dobro isvadjati. Cula je Mirjana sta je sve o njoj nekim komsijkama pricala njena svekrva. Dobro, volela je Mirjana za sveca da iskapi casu do dna, ali niko je nije video pijanu. Kad oseti da joj je od pica mutno u glavi, kaze da je boli glava, pa se povuce u sobu. Posle je svekrva kazala Mirjani da je ona cula da su neke mlade zbog takvih glavobolja istukle iz pameti. "Pa sad - govorila je Lepojka svojoj desnoj komsijki - ovoj mojoj snaji falilo je nesto u glavu i kad smo je doveli za naseg sina. Posle se smirila, kad su dosla deca. Ali, ne mozes pceto da drzis na lanac sve dok zivi. Moras jedaret da ga pustis. A pceto kao pceto, preskoci ogradu, pa otidne kod komsije!" - Mamo, to sto je moj namestaj poceo da se puca, zbog toga nije krivo ni drvo namestaja, a jos manje ja. Sobe su vlazne, zimi kaplje sa zidova. Osuse se zidovi preko leta, kad sirom drzimo otvorene i prozore i vrata. Celo leto ne mogu od glavobolje, ubije me promaja. Necu da moja deca stignu gore od mene! Uostalom, ja i Desimir smo se vec dogovorili, nemamo sta vas da pitamo. Ove dve prednje sobe su nase, ali i to cemo da rusimo i dizemo nove, od pecenih cigala, pa nece vise da vlaze. Ako je Desimir porastao u vlaznoj sobi, ne moraju u vlaznoj sobi da porastu i moja deca. Vi i tata samo izvolite da zivite u onim zadnjim prostorijama, jer i tako ne bismo imali svi mesta u prednjim sobama. Nesto hocu da upamtite jednom zauvek: hocu deca da mi budu zdrava! Nisam se sa komsijama svadjala zbog sebe, nisam se svadjala zbog mojeg muza, ali cu zbog dece da se uhvatim sa njima za gusu! Deca su mi i Bog i rod! Kako ste Vi odrasli Vase dete, to je Vasa stvar. Moja deca - moja su stvar! Kazala je to prkosnim ili svadjalackim tonom, ko da zna sta je bilo u Mirjaninoj dusi! - Snajo, a sta fali tvojem coveku, zar on nije zdrav, i akoz je poraso u kucu kako je poraso? - pitala je Lepojka sa srxbom u glasu. Tek kasnije osetila je nekakvu zebnju. Polazila je od nogu, penjuci sve vise gore. - Da vidite, mamo, i nije Desimir toliko zdrav, kako Vam se cini. To bi trebalo on da Vam kaze, ali vidim da se stidi. Cuti i trpi, sta bi drugo?! - htela je Mirjana da sve to bude kazano jasno, ali zamucala je kod poslednjih reci. Zabolelo je i nju sve to. - Moja snajo, sta to od mene moj sin treba da se stidi? - upitala je Lepojka, a oko srca bila joj je jos veca zebnja. - Da je posten, znam da od njega nema postenijeg u selo. Mrava ne bi zgazio, a ne nekim da ucini zlo. - Mamo, nije o tome rec, o cemu Vi govorite, tu je Desimir bolji nego sto Vi mislite. Nesto drugo je po sredi, sto ne moze da se kaze, a da se ne obori pogled dok se govori. Ja mu savetujem da se obrati doktoru, da ne ceka, jer cekanje je noz koji sece sa obeju strana. Nece da me poslusa, misli da ce da mu prodje, ali ja vidim da je kod Desimira sve gore i gore. Da bar zivimo dok ovo dece ne pozenimo i ne poudajemo, posle mozemo da umremo - kazala je Mirjana lomeci reci. - Bog s tebom, moja snajo, sta ti govoris o smrti, zna se koj u ovu kucu doso na red - kazala je Lepojka, ali su i njene reci bile iskrzane, kao da nisu htele iz njenog grla. - Na onaj svet, moja snajo, nemas zasto da se zuris. Niko ni se odande vratio, pa da nam kaze kako je tamo. A tamo se ide kad ti dodje red, niko te ne pita da li oces ili neces. Pa ja ti velim da se ne guras preko reda. Nemoj smrt naglas ni da spominjes, jerbo ondak ko da smrt lakse nadje put do tebe. - Ne znam, mamo, ali me strah. Desimir sve cesce sniva pokojne, pa sa njima celu noc ostane na razgovor - bojazljivo je promucala Mirjana. - Snajo, akoz su samo sanci u pitanje, tu ima leka. Treba tvoj covek da ide po baba, a ne po doktora. Doktor zna samo da te sece, i nista vise. Baba ti obaje, pa akoz ne pomogne jedno bajanje, ona to ponovi. Bice je tvoj covek izasao nocu da vrsi malu nuzdu, pa je nagazio na Lepe. Akoz babe ne pomognu sas bajanjem, ondak Desimir treba da ide u crkvu, da mu popa ocita Sveto Maslo. Nesto ima da mu pomogne, jal popino moljenje, jal bajanje baba. Treba Desimir samo da se drzi kako mu babe kazu i da radi samo ono, sto mu one kazu! - Nije to - nastavila je Mirjana da muca, lomeci ruke. - Ali, desi se da se iz takvih snova Desimir ne probudi, pa se umokri u krevetu, kao mala deca. Kaze mi Desimir da on oseti kada mu dodje da mokri, ali ne moze da se odlepi od pokojnih, oni mu ne dopustaju sasvim da se probudi - nastavila je Mirjana da zamuckuje, jer i njoj tu nesto nije bilo jasno. - Snajo, kod taki slucajeva samo baba Mileva moze da pomogne, jerbo ona radi sas strane budibogsnama, vidli su je kako jasi na metlu po potoku - rekla je Lepojka, resena da vec sutradan ode do te Mileve. Bile su one nesto posvadjane, ali ponece ona malo staklance rakije, ta je Mileva volela da povuce, pa tek posle da ti pogadja i da ti baje! - Ja ubedjujem Desimira da se obrati lekaru, ranije mu se tako nesto desavalo samo ako je bio nesto vise pijan. Desimir mi odgovara da ce pre da ide da se utopi u Dunav, nego da nekom poveri o tom svom stidu - promucala je Mirjana sa strahom, kao da je od svekrve trazila pomoci. - Pomogla je Mileva i tezim bolesnicima od mojga sina, pa ce da pomogne i njemu. Pomogla je i onima istuklim iz pameti, koji su se nocu bojali od pomrcine, a danju od videla. Onaj Dena Kobasica posao je na Dunav da se udavi, ali ga baba Mileva vratila sas polak puta. Naredila onima njenima, sas kojima ona radi da ga vrnu, i oni ga vrnuli. Pa akoz Desimiru ne pomogne prvo bajanje baba Mileve, ona ima da mu ponovi bajanje, a to drugo bajanje nikad ne omane. Neki su vezali i stranku oko guse, da se obesu, ali jim baba Mileva i stranku odresila. Akoz treba, ima Desimir da ide da mu Mileva baja dva puta godisnje, da mu se boles vise ne povrne. Znam sve kako to ide, isla sam i ja kod te Mileve dok nismo bile posvadjane. Uvek kad ta Mileva baja, uvek ona ostavi za te njene na neko mesto, di samo ona zna, ciniju brasna, ciniju pasulja, jedan metar belog platna, jos jedan metar zutog platna, a i jos nesto, sto oni njeni od nje trazu - govorila je Lepojka brzo, kao da je jedva cekala da prodje taj dan, pa da ode do baba Mileve, da joj ova rasturi karte i vidi da li moze da pomogne! A da joj ostane duzna, nece joj ostati duzna! - Mamo, neka bude kako Vi kazete. Ali ja bih za to vreme da se Desimir obrati i lekaru. Neka mu pomoc dodje sa obeju strana, neka mu samo dodje - sa nadom, ali i sa suzama u ocima kazala je Mirjana. - Strpi se samo malko, snajo, ne sme tvoj covek da ide kod doktora dok mu baba Mileva baja. Begadu oni njeni od doktora, jerbo doktor ima termometar u xep, a ti njeni begadu od zive. Pa ondak baba nece da moze da pomogne nista tvojem coveku! Strpi se malko, pa ce sve da bide dobro! Nije pomoglo baba Milevino bajanje. Ponovila je baba to bajanje jos dva puta. Jedino sto je poklone za te "njene" baba uvek stavljala na neko drugo mesto, i uvek je dodavala jos ponesto. Svakoga puta ostavljene stvari su nestajale, a baba je zadovoljno trljala ruke: to je znacilo da je njeno bajanje bilo primljeno, od strane Lepih ili onih drugih, a da ce pomoc stici! Treba samo imati strpljenja! Desimir je imao strpljenja. Ali, uzalud je cekao. Lekar je kazao Desimiru da ce biti potrebno da mu obave malu hirursku intervenciju, ali da je zato bilo potrebno da se Desimir internira. Na rendgen-snimcima u Desimirovoj besici daju se videti neke sumnjive izrasline, ili pecurke, nije to vazno, pa ce morati da mu ih udalje. Za pocetak morace da mu te izrasline peku. Ali, to nije nista bolno - hvalio se lekar, ili je umirivao Desimira, ko to da zna! - Kao ubod pcele, ili dve pcele, neka bude! Kako ce se dalje odvijati stvari, sve zavisi od toga sta ce se zbiti nakon sto pecurke budu udaljene. Mogu se vise ne pojaviti, ali mogu se i pojaviti, na ranijem mestu, ili na nekom drugom, to niko ne zna - izgovorio je lekar gotovo sricuci reci. Kad je o svemu tome Mirjana kazala svekru, Vuksanu, ovaj je na sva usta opsovao Boga i svoju sudbinu. Kazao je da ako je neko trebalo da se muci, da je on bio taj. On je svoje na ovoj zemlji odsluzio, njegov sin jos je imao da uradi. NJemu zivot i tako nije vise bio potreban - govorio je Vuksan ne skidajuci oci sa svoje snahe. - Jedino muke ima od ovog zivota. Vuce se na rukama i na tim patrljcima, koji su nekada bili noge. Otvrdle su mu i ruke, ali i ti delovi patrljaka, pa kao da su kost. Ako se desi da ne moze vise da se vuce, onda se pretura, ali nece nikog da zove u pomoc. Svi oni jedva cekaju da on zauvek sklopi oci, makar sto kazu da ga vole. Trpe ga, jer mu mesecno iz Jugoslavije jos stizu dolari, neka vrsta nadoknade za njegovu drvenu nogu. Proveravaju da li je on jos uvek ziv, pa ako nije, da dolare vrate. Preko plota ga svakog drugog dana onaj levi komsija pita: "Komsija, da li si jos ziv?" "Ziv sam, a sta je tebi briga da li sam ja ziv ili nisam?" "Pa briga me, komsije smo. Nismo mi uvek bili dobro, a nisu dobro bili ni nasi roditelji, ali proslo je, smrt sade kuca na tvoja vrata, a sutradan ce da zakuca na moja. Pa da ne idemo na onaj svet ko dusmani. Vidim ja da ovi tvoji su te zaboravili, ali nikad ne zaboravu da od postara uzmu tvoje dolare. Ali, neka im bide, imaju oni sade teze brige od tebe!" Narednog dana opet je taj Vuksanov komsija, Zdravko, zvani Petao, pocinjao sa istim pitanjem, ali bi se razgovor zavrsio nekim sasvim drugim recima. Izmedju ostalog, kazao je taj Zdravko da Vuksan kaze svojem sinu da onda, kada ore, ne otkida po jednu brazdu od svojeg komsije. On udari kolje, ali Vuksanov sin pomeri kolje za dva pedlja. "Komsija - nastavio je Zdravko da govori - presao tvoj sin toliko mlogo u moje, da mi sas plugom oljustio jednu bresku. Ene je, susi se! Tezak je to grej, moj komsija, akoz neciju vocku ostetis!" "Komsija - odgovarao je Vuksan - tvoj otac je odsekao glavu jednom nasem curanu, cim je ovaj skocio u vase dvoriste" - ni Vuksan nije nameravao da ucuti. "Moj komsija, moja breska nije skocila u vasu bastu, pa da je tvoj sin oljusti. Ali, neka bide da je to uradio, vec je uradio, nema se tu vise sta, ali da ne tera salu da opet udje u moju bastu, jerbo sikira ima da mu sudi!" BILO JE DOBRO DESIMIRU POSLE TE HIRURSKE intervencije.Tako mu je dobro bilo, da je i zaboravio noci, kada su mu u san dolazili samo pokojni. Mirjana mu je kazala da joj nije zao sto mora da radi za njegovog oca, nije covek kriv sto je od njega ostala samo polovina, ali nece vise da radi za njegovu mater. Zdrava je i jaca od nje, ali njegova mati nece ni vedro vode da donese! Pa ako je u toj kuci neko bio za zaljenje, bila je to onda ona, Mirjana. Svaku snahu svekrva doceka sa poklonima, a nju je svekrva docekala sa hrpom kosulja i gaca, koje je trebalo da zakrpi i da opere. Ni tri dana nije bila mlada, cetvrtog je vec trebalo da postane sluskinja - govorila je Mirjana tiho, da je ne bi cula svekrva. Ali svekrva ju je cula. Nije cula ona samo onda, kada nije htela! Nekog narednog dana opet su se nasle oci u oci. Kao da su obe tacno pamtile gde su zastale u nekoj prosloj prepirci, pa su zurile da je dovrse. Ako prepirkama ima svrsetka! - Snajo, akoz si tela da zivis kao carica, ondak nije trebalo ni da se udajes. Da si ostala da bides sluskinja ili carica u vasu kucu, pa da si sluzila decu tvojga brata. A cujem da je napustila i tvoja starija sestra, pa bi mogla da sluzis i njejzinu decu - izgovarala je Lepojka glasno svaku rec, a svakako da je u svakoj od njih bilo po malo zlobe. - Mamo, nikada Vi ne cujete ako Vas zovem da mi nesto pomognete, ali nekog pre dana ste culi, mada nisam govorila tako glasno. - Snajo, otvoru mi se neki put usi, pa sve cujem. Cujem kako onaj moj nesrecni sin otvara vrata i ko mis izilazi iz sobe cim se nas dve zdrpimo da se svadjamo. Snajo, jos je dobro dok sam ja ziva, imas sas kime da se svadjas. Posle, kad ja umrem, imas da predjes da se svadjas sas tvojim covekom, pa ce ondak on da bide na muke, na koje sam ja sade - kazala je Lepojka, dolazeci na vrata, koja Desimir nije dobro zatvorio za sobom. Znao je da je njegova mati to i cekala: da on ode! Te dve zene, snaha i svekrva, mogle su citav dan da se svadjaju, sutradan da se guraju oko istog sporeta, a kroz dva dana opet jedna drugoj da traze dlaku u jajetu! - Mamo, ako se ja zbog neceg i prepirem sa Desimirom, prepirem se samo zbog Vas, zbog dece ili zbog pica, kojeg on opet pocinje da se prihvata. Ali deca ce odrasti,pa ce svako otici na svoju stranu. Pice cu u kuci sakrivati, a za birt nece Desimir imati dovoljno para. Ostajete Vi, mamo, kao veliki trn u mojem oku, a zbog Vas cu se sa mojim muzem svadjati i posle vase smrti! - Snajo, zbog trna, koji jim upao u oko, mlogi ljudi su ostali brez oka. Pa da ne potera i tebe taka netalija. Jos nam i to treba, da imamo u kucu coravu snaju! Kao da ni nam dosta sto imamo jednog sasvim nemocnog?! - zaklatila je Lepojka i glavom. - Mamo, taj nemocni covek nikom ne smeta. Odnesemo mu vode i nesto za jelo, sve ostalo prevrce se i uradi sam - htela je Mirjana i glasom da ubedi svoju svekrvu. - Snajo, nemoj da mi poturas mucka jaja za dobra, veci sam ja spekulant od tebe - i glavom je zapretila Lepojka. - Ne volis ti tvojga svekra ni koliko crno ispod nokta, ali volis njegove dolare, koje mu salju iz Jugoslavije zbog njegovi rana zadobijeni za vreme rata po Srbiji i Bosni. Cim bi prestala ta sisa da daje mleka, okrenula bi ti ledja tvojem svekru brze nego ja tebe. - Mamo, kad sam dosla za Vaseg sina, ja sam samo znala da moj buduci svekar nema nogu. Za dolare sam doznala posle, kad sam vec bila u ovoj kuci. Pa, vidite, ipak sam dosla! - sa ponosom je kazala Mirjana. - Snajo, ni tu nije bas sve tako, kako ti kazes. I ti si znala za te dolare, kao sto sam i ja znala da si ti prestala da dodjes za mojga sina tek kad onaj tvoj prvi covek nije teo ni da cuje da mu se vratis. On ti dao puta i vise za tebe nije teo nista da zna. Mojga sina mozes da obrlatis, jerbo ti on sve veruje, ali i on ti veruje samo kad je trezan. Cim se opije, vice na sva usta da bi se ti i sutra vratila kod tvojga prvog muza, samo akoz bi te on primio. A tvoja deca, deca su deca, ima dana kad ni majka njina ne misli na nji, misli ona najvise na njenu kozu i na njeno dobro! - Mamo, sve ono sto pijan covek govori, to vetar lako nosi. Sigurna sam da mi Desimir trezan tako nesto nikada ne bi kazao. Iz pijanog coveka ne govori um, vec rakija. A da se sa decom vratim mojem prvom muzu, jer bez dece ne bih isla, nemam ja zasto da mu se vratim, ni bez dece, niti sa decom. Mamo, jagnje podmetnuto kod tudje ovce uvek ostaje gladno. Zar bih mogla moju decu da poturim pod tudju ovcu? A da za sve to vreme znam da ce mi deca uvek biti gladna?! Osetila je i Lepojka gorcinu, sa kojom su te reci bile izgovorene. Ali, znala je jos nesto: da ima prilika, kada zena vise misli na sebe nego na svoju decu! - Snajo, zena je reka, po kojoj plivadu njena deca. Ali, snajo, reka tece njejzinim koritom, ne osvrce se ona uvek na one, koji plivadu po njoj - zavrtela je Lepojka i glavom. - I tele zaboravi kravu, koja ga dojila, isto kao sto krava zaboravi tele, pa podje na njega sas rogovima. Moja snajo, ne kaze se zabadava da je kosulja bliza od aljine. Culo se da se kapija zatvorila sa treskom. Pogledale su poplasene jedna u drugu, pa su istovremeno i uzdahnule. Tako su kapiju mogla zalupiti samo deca u trku, ili Desimir, ako je bio pijan. - Snajo, da od pica odviknes tvojga coveka, to pripada na tebe. Zena si, a zena moze coveka da posalje u Dunav da se udavi. - Mamo, jedno vreme Desimir se bio ostavio pica, ali brzo se prihvatio opet case. U sve se Desimir razume: i motor da opravi, i spric da podesi da dobro prska, i gume na biciklu da zalepi, i radio da raskvari, pa opet svaki delic da stavi na mesto, i struju u kucu da ti uvede, i da ne nabrajam vise. Svi ga za obavljen posao nude picem, a Desimir sve redje odbija. Sakrivam ga kada dolazi kuci, da ga deca ne vide pijanog. Ako padne mrak, a njega nema da dodje kuci, znam da cu opet morati da idem da ga trazim. Kazem mu da mu je doktor zabranio alkoholna pica, a Desimir samo odmahuje rukom. Kasnije mi odgovara: sta ce mu zivot, ako mu je zabranjeno ono sto on voli i sta moze! Kapiju su sa treskom bila zalupila deca. Jos su ostala u dvoristu, kao da se nisu bila dovoljno naigrala na ulici. Pa su nastavila da se jure i u dvoristu. NAREDNOG DANA, KADA JE KOMSIJA POZVAO Vuksana, ovaj se nije bio odazvao. Pozvao ga je jos jednom, ali ni toga puta do Zdravka Petla nije stigao nikakav glas iz te nekadasnje staje, koju su njegove komsije preuredile u sobu, za boravak u njoj. Ali, jasla nisu bila uklonjena. Vuksan je kazao da ce u njima spavati. Ali, nije mogao sam da se popne, bila su visoka za coveka bez nogu. Bio je Vuksan na ledjima, skrsenih ruku, kao neko, koji se pripremio da zanavek sklopi oci. Zbog cega je Vuksan samo pored sobe dovukao ta kolica, kojima se vec mesecima nije mogao sluziti? Bio je otpao jedan tocak, Desimir je svakoga puta uveravao da ce doticnog ili narednog dana otici u kovacnicu da sve to opravi, jer bilo je potrebno utvrditi jos neke delove na kolicima. Ali, nikako da ode. Pa je Vuksan i prestao da ga moli. Da li je Vuksan toga puta, kada je osetio da mu dolazi svrsetak, namerno dovukao kolica pored sebe, da bi tu sliku svojem sinu zauvek ostavio pred ocima? Na Vuksanovoj sahrani, da mu opeva, dosao je i svestenik iz susednog sela. Kazao je svesteniku iz Bezanije, o. Svetislavu Todinovu, da je Vuksan za zivota poklonio njegovoj crkvi ikonu Presvete Bogorodice, koju je Vuksanu ostavila na poklon jedna starica pre svoje smrti. Cudnu moc je imala ta ikona. Dolazili su bolesni. Dolazili su bolni, ostajali na kolenima pred ikonom citavu noc, a sutradan su ustajali zdravi. Medjutim, vracali su se kroz mesec dana, ili kroz dva meseca, jer su cari bile prestale. Ostajali su opet citavu noc na kolenima pred ikonom, i opet su sutradan ustajali zdravi! "Ali, malo pomalo - govorio je svestenik nekako bojazljivo - ikonica je gubila svoj sjaj i svoju boju. A sa tim gubljenjem, nestajala je i isceljiteljska moc ikonice" - kazao je svestenik vrteci i glavom. Bilo je tu neceg nejasnog, sto ni on nije mogao da shvati, mada je bio bozji covek! Na Vuksanovoj sahrani njegova snaha je najvise plakala. Tako je glasno zapevala, da ju je Lepojka povukla za ruku, vec su neke zene iz sprovoda pocele da se podgurkuju i da se smeju - sapnula je Lepojka svojoj snasi. Vuksanov odlazak sa ovog sveta nisu mnogo osetili njegovi. Izuzev sto se Desimir jos vise odao picu. Govorio je da njegov otac vec godinama nije hteo pice ni da lizne, a ne da ga pije, ali, eno ga, i on je zanavek otisao! Lepojka je kazala sinu da bi bilo vreme da i oni iz te prostorije, u kojoj je preminuo Vuksan, izbace jasla. Oni su jedini bili u selu, koji su jasla jos cuvali. Bar ce imati suva drva za potpaljivanje vatre - kazala je Lepojka, odlutavsi nekuda za svojim mislima. Mirjana se bila povukla u sebe. Nekoliko puta kazala je svekrvi da joj dodje da zaplace na sav glas cim se priblizi toj supi, u kojoj joj je svekar proveo poslednje mesece, spavajuci na cementnom podu, pa je mozda od zime umro! - Nije mojem svekru bilo sudjeno da umre na cementnom podu u zatvoru - mucala je Mirjana kod svake reci, a svaka ju je bolela do srzi - ali sklopio je oci na cementnom i hladnom podu kod kuce. Mamo, imam utisak da se sa smrcu moga svekra, od mene otkinuo jedan deo, koji nikada nece da zaraste na mestu! Dva vrapca sletela su na prozor i pocela da cvrkucu. - Moja snajo - pocela je Lepojka, a licem joj je preleteo osmeh, koji nista dobro nije obecavao - ne trebas ti za tvojim svekrom da kukas toliko mlogo. Tek ces za mnom da zapevas, da ce da te cuju i oni iz treceg sokaka. Posle smrti tvojga svekra mene ima da nastavu da salju dolare iz Jugoslavije, koje je tvoj svekar zaradio za njegove rane. Jeste da ima da salju nesto manje nego do sade, nesto ima da zakinu, ali i koliko salju, i to ima da bide nesto! Kad ja sklopim oci, snajo, ima da prestane da curi mleko, iz te sise - kazala je Lepojka nekako zadovoljna zbog svega toga. - Mamo - kazala je Mirjana, a onda uzdahnula - nikada mi u pamet ne dodju ti tatini dolari, kad mi dodje da placem za njim. Pred oci mi dodje kako se vukao sam, a neki put se za njim vukao krvav trag. - Snajo, trebalo je ondak da si se podmetnula ti, pa da si tvojga svekra dizala na kolica, dok je jos bio ziv, a ne sade da za njim mrtvim kukas na sav glas - nekako zlobno kazala je Lepojka. - Ali, ti si se sklanjala u kucu, nisi mogla to da gledas, dok je tvoj covek svaki dan bio pijan. Deca su mala, sta od dece da ocekujes! Ja sam, moja snajo, bila na valmobu. Ja tvojga svekra da metnem u kolica, ja da ga iz kolica skinem. Moja snajo, nikad nisi tvojem svekru bolnom oprala kosulju, niti mu na pantalone prisila zakrpu, jer su se cesto cepale, kako se vukao po zemlji! Dugo su te reci zvonile. Mirjana se ujedala za usne, pitajuci se u sebi da li to da kaze ili ne? - Mamo, i ja mogu da kazem mnogo, ali necu na sve da se setim. Decu moje zaove, a Vase kcerke, znali ste i da perete, i da im gurate i na usta, i na dupe. A kada ste odlazili da posetite kcerku i Vaseg zeta, nikada niste isli praznih ruku. Mojoj deci niste ni glavu oprale, niti im pruzile bombonu. Od Vas su moja deca vise dobijala batina, nego kakav sladak kolac! - Snajo, ne trebas da trzas ruku i da ne udaras dete, akoz mislis da ce to da bide za njegovu koris - nekako svecanim glasom kazala je Lepojka. - I nasi sveci, kad su bili mala deca, dobijali su batina, ali su opet postali sveci! Mirjana ju se samo okrznula pogledom. - Mamo, necu da se mesam u Vasu veru, ali ni Hristos ne bi postao ono sto je postao, da nije bio dobar. Hristos se svojom dobrotom branio od svakog ljudskog zla - izdeklamovala je Mirjana reci, koje je svakako od nekoga bila cula. - Mamo, ako bi mene neko upitao koja je vera najbolja u svetu, odgovorila bih mu da je najbolja ona, u kojoj ima najvise dobrih i postenih ljudi. Ako bi se nasao neko da pobroji takve ljude, nisam uverena da biste Vi bili u toj grupi dobrih ljudi! - Snajo, akoz bi ti bila ta, koja bi brojala, ondak sigurno da me ne bi bilo. Samo sto ce to da broji neki drugi, kad dodje sudnji dan, pa ce taj drugi da meca na kantar i da kantari sve tvoje dobre i sve tvoje zlo. Onda ce da se vidi i ono, sto smo mi odamno zaboravili. Posle toga Suda, moja snajo, ili ces ostati da se setas po Rajskoj basti, ili ce nesto da te povuce u kotao sas kljucanom katranom. Na jedno od ta dva trebas i ti, snajo, da se spremis, dok si jos ovde, na ovaj svet! Kapija se opet sa treskom bila zalupila. Toga puta bio je Desimir. Preplitao je nogama, ali je isao. - Sta ste se zabezeknule u mene, kao da sam pio vase?! Pio sam, pa sta ako sam pio! A ako hocete da znate, pio sam zajedno sa doktorom Musatuom, koji me operisao. Kaze mi da opet treba da idem kod njega, da me pregleda, vidi on da ce opet da treba operacija! Doktor nije ni liznuo pice, pa sam ja posle popio i njegovo, sto da ostavim pa da se sladi birtas?! Po boji mojeg jezika i ociju doktor veruje da ce opet da treba da mi peku neke pecurke iz moje besike ili mokracnih kanala. Ako su te pecurke vec stigle do mokracnih kanala, kaze doktor, onda ce biti teze nego ono kad su me operisali prvi put! Snaha i svekrva samo su se pogledale. Glasno bi zakukale, ali kako svojom zapevkom da uznemire selo? Zar nije bilo dovoljno sto je selo sa zebnjom gledalo u nebo, kada je pocelo da grmi i da tresti?! Negde je pogodio grom. "Gospode - kaze se da je glasno kazao neki Dusan Cosavi, koji je procitao sve stare knjige, a znao je da cita i u nebeske znake - zar nam opet saljes neke svoje znake? Pre skoro dve stotine godina poslao si slican glas, a moj rod te poslusao i digao se na bunu! Posle, kad je bilo da se baca krivica, niko krivicu nije bacio na Tvoj nebeski znak. Na Zemlji i na zemlju padale su ovozemaljske glave. A da li su, Gospode, to padale krive ili nevine glave, i koliko su bile krive ili koliko nevine, to je ostavljeno da prosudi neka istorija! A istorija, Gospode, svojim jakim stubovima pobodena je u ovu zemlju. A zemlja je ova gresna i puna greha! Pa, Gospode, daj da ovaj Tvoj nebeski znak - grmljavinu kad joj vreme nije, za Svetog Savu - moj rod opet ne shvati da je to znak da se dizu nakakve bune. Gospode, padace opet glave, i krive i nevine. I opet niko nece doznati koliko su te glave bile krive, a koliko nevine!" - Sta ste se zabezeknule u mene, kao da ste se paralizovale?! - ponovio je Desimir svoje ranije pitanje. - Opio sam se, pa sta ako sam se opio, nisam pio vasu babovinu. Brzo cu i ja za mojim ocem, cujem kako me zove. Dodje, pa celu noc ostanemo na razgovor, I on je tamo sam, kao sto sam sam i ja ovde. Ima da vam ostane cela kuca, pa se do mile volje svadjajte. Necu vise da budem tu, pa da mi mati prebacuje da drzim stranu zeni, a zena da mi prebacuje da drzim stranu majci. Jednom cete i vas dve imati mesta. Kad ja odem sa ovog sveta, mozete poceti da se grlite i da se ljubite. Necu da budem tu, pa da vidim i to cudo. .................................kraj.......................... Kompjuterski slog - "Nasa rec" Tiraz - 350 prim. Objavljeno - 1995. Stampa - Imprimeria MIRTON Timisoara ISBN 973-96769-3-6 For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us