WORDTHEQUE - Word by word multilingual library Logos' Croatian eBooks Project Gutenberg Consortia Center http://www.Gutenberg.us and the World eBook Library Collection http://www.WorldLibrary.net Bringing the world's eBook Collection Together Project Gutenberg Consortia Center is a member of the World eBook Library Consortia, http://WorldLibrary.net The mission of the Project Gutenberg Consortia Center is to provide a similar framework for the collection of eBook collections as does Project Gutenberg for single eBooks, operating under the practices, and general guidelines of Project Gutenberg. The major additional function of Project Gutenberg Consortia Center is to manage the addition of large collections of eBooks from other eBook creation and collection centers around the world. For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us SHIZOFRENIJA I dio Danas... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. - Ubij ga!Zar ti je to otac! - Ubij to govno! - Iskasapi ga s tupim nozem! - Krvi mu pij! Krvi! Uzaludno sam se osvrtao po sobi - trazeci izvor glasova. Ukoliko bi - netko vidio - moje nagle trzaje glavom - pomislio bi da imam epilepsiju. Odkud dolaze ti glasovi... Prevrtao sam - svuda po podu - razbacanu... vojnu opremu - trazeci - morebitni - skriveni diktafon ili podobno. Da je bio otvoren prozor i da je vjetar mogao prodrjeti u sobu - pomislio bih da su se neki mještani... nakon prepirke... uhvatili u koštac. Odkud... dovraga... dolaze ti glasovi... Osjetih tupi bol - u sljepocnicama... Zaceh ih masirati - vrhovima prstiju... Gušio sam se... Zvonilo mi je u ušima... Velike... crne mrlje - plesale su mi ispred ociju... Zacuh opet zvukove helikoptera... Zacuh opet praskanje - minobacackih granata... Zacuh zvukove motorole... Lupih šakama o stol i pobacah - sve s njega - po podu... Dlanovima prekrih oci... Umoran sam... to je. Samo sam umoran... *** Jucer... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. Razgovaram sa ocem i gledam ga - kako uziva - u jedenju - krvavih odrezaka. Sjetih se tamnije krvi... - Zašto donosiš oruzje doma? Ovdje nemaš na koga pucati. Zar ga nemozeš ostaviti - tamo u vojarni ili negdje? - Ja sam specijalac MINISTARSTVA OBRANE i imam pravo - nositi oruzje... po cijeloj zemlji... gdje - got ja hocu. - Nije istina! Ti se sluzbeno boriš u drugoj drzavi i ovdje nemaš - nikakvih - ovlasti. - Baš bi takvi - trebali znati - sve o mojim ovlastima. - Znam ja sve. I kakav si ti to - kurcev - specijalac? Pogledaj se - kako si mršav i slab. Muha bi te srušila. Jesi li prošao - kakvu obuku za specijalce? Jesi li izucio - kakvu borilacku vještinu? Jesi kurac! Dali su vam - malo bolje uniforme... malo bolje puške i rekli: "idite naprijed specijalci". Išao mi je na kurac - sa svojim - zatupjelim samopouzdanjem... Najrade bi ga zašarafio šakom - u onu bradatu - glavetinu. Masna... ugojena.... svinja - narkomanska. Ljencari po cijeli dan... puši marihuanu i filozofira a meni gore... u brdima... bubrezi otpadaju i meci zvizducu pored glave... Šutio sam i pustio ga - da govori. - Puške... pištolj... bajoneti. Kome se kurciš - koji kurac? Ovdje nema rata. Ovdje nikoga - nije briga - za koji se ti kurac boriš i gdje se boriš. Covjece - zar nevidiš... da bezveze - iritiraš ljude? Nisi više djete... zar ti moram ja - sve govoriti. - Nek ih iritiram. Serem se ja - na te - tvoje ljude. Ovdje se - provode po kaficima - dok ja gore - ratujem. Jebem ja njima mater. Što bi to oni imali nekome reci? Za njih se borim... Spuštaju poglede - kad se vracam s fronte - u prljavoj i pocjepanoj uniformi. Neka ih produ srsi i neka bar malo - cute rat. Neka vide da je to blizu i da se to nedogada - nekom - drugom... Ja da ih iritiram. Sve ih treba pobit... Da cujem samo - da meni - netko - nešto kaze... Stavio bih mu lisice... pretukao ga i ispred sviju - pojebao u guzicu. Trebale bi i ovdje padati granate... neka vide dubrad - kako je ratovati. - Slušaj me dobro. Smeta i meni - to što donosiš oruzje - u moju kucu. Smeta mojoj zeni i mojoj djeci i ako misliš više dolaziti... nemoj donositi nikakvog oruzja. To ti ozbiljno kazem. Bezobrazna svinja - besposlena. Iskorištava moju ovisnost - o svojoj... smrdljivoj kuci. Uvjek jedva cekam... da dobijem... tih nekoliko slobodnih dana a onda mi - ova seljacina - drzi pridike i svjestan svoje nadmoci (glede kuce i novca)... ucjenjuje i omalovazava. Popustit ce i moja strpljivost... Da mi ga je - samo - odvuci... gore u brda... *** Prekjucer... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. - Zivio ratnice. - pozdravio me - mladi znanac. Ono "ratnice"... zvucalo je sarkasticno ali treba mu oprostiti... dobar je covjek... Znao sam i sam - da mi se neki mještani - podsmijavaju iza leda. "Neka budala ratuje" - govore i jebu ovdje - "njihove" kurve - dok ja gore ratujem s "njihovim" muzevima i bracom. - Zivio kockaru. - uzvratih pozdrav... aludirajuci - na njegove... uvjek izgubljene... partije - pokera. - Što je novo na ratištu? - Ništa posebno. Opet smo im uzeli - malo - teritorije. Nemamo puno mrtvih i tako... sve je uobicajeno. Ljudi prolaze... pozdrave i produ... Kao i obicno - kad se vratim sa fronte... onako umoran i još u uniformi... svratim na pice - prije - nego - idem - kuci. Pušku ostavim oslonjenu o zid... sjednem na stolicu... desnom rukom se oslanjam o pištolj a lijevom podizem cašu i pridrzavam cigarete. Radoznalci koji su zivjeli u mjestu i koji su o ratu culi samo iz propagandnih sredstava informiranja... prilazili bi mi i raspravljali se o novim informacijama iz prve ruke. - Cuo sam preko radija... da su vas napadali - topovima - gore u brdima. - dobaci starac - koji je sjedio za susjednim stolom. - Jesu kurac! Napadali smo mi njih i topovima i pješadijom. Zauzeli smo im i nekoliko polozaja. Oni na tom mjestu - nisu - niti - imali aljtiljerije. - Kako onda i u novinama i na radiju govore... da oni nas tuku? - A... jesi li ti lud - covjece? Gdje danas smiješ reci... da ti napadaš? Sad ti se pazi na svjetsku javnost. Nije to kao u prijašnjim ratovima. Danas si rat dobio - jedino ako se pretvaraš - da si mucenik. - Tako znaci. A kazeš onda... da smo mi njih napadali. Odakle nama topovi? Znam da ih nismo ni mi imali. - Dali su nam ih oni - protiv kojih smo - prvo ratovali. Sad je sa njima - odavno primirje. Mi smo njima dali "......"* a oni nama topove. To ti je medunarodni eksport-inport. Ha... ha... ha... - Ne... to nije istina. Lazeš! Naša drzava... nebi nikad poslovala - s onom njihovom - odvratnom - zemljom. Nebi... nakon toliko mrtvih. Nebi... nakon porušenih gradova... - brbljao je starac - svoje... nevjerujuci mi - niti rjeci i pozivajuci se na argumente iz novina. - E moj stari... taj ti je rat odavno prošao. Ovo sad je vec drugi rat u samo tri godine a u trecem cemo se i sami... izmedu - sebe - klati. Nije mi vjerovao. Nisu ni oni drugi - sa kojima bih se uvjek raspravljao a opet bi me... svaki put... iznova ispitivali. Kadkad bi me jako iznervirali... zbog svojeg postavljanja na jednakovrjedan nivo. U trenutcima bih se - jedva suzdrzavao... da neuzmem pušku i da im ne jebem - krvavu majku... Mrzio sam to cjelo - bezvrjedno i bezumno mjesto. Ljudi - koji su si dozvolili da potpadnu - pod uticaj medija - opasni su i glupi. Šteta ih je - drzati na svjetu - ako nisi ti - onaj koji vlada nad njima. Nikakva izobrazba - takvima - nepomaze. Seljacka mudrost... u sukobu sa gradskim intelektom... nadmocna je - zaradi - tvrdoglavosti. *** Zakjucer... 1994. U ratnim brdima. Jutro. Drugi dan akcije. Nakon nekoliko osvojenih kilometara... zaustavili smo akciju - nastojeci ucvrstiti poziciju. "Oni" su prvi - zaceli - sa provokacijama. Pucali su - po nama - sa rasprskavajucim mecima a kad su naši minobacaci... tamo iz pozadine... uzvratili sa nekoliko granata - ušutili su se - kao kurve. Mi sa prve pozicije... ispalili smo - samo - jedan tromblon... tek toliko - da se vidi - da smo tu. Osam je sati. Skroz je svanulo. Mitraljezac i njegov pomocnik... smrzavali su se - u bunkeru - do mojeg. Pomocnik je izgubio zivce. Izašao je iz bunkera - da bi se zagrijao. Mitraljezac... vidjevši smjelost ovoga... htjeo se ustati - da ispravi noge. Cim je... samo malo... izvirio glavom... zacuo se rafal. Kobni rafal. Culo se - prigušeno "AH" a potom urlik pomocnika... koji se naglavacke - bacio u bunker. - Mitraljezac je ranjen. Mislio sam - da je lakše ranjen i da cu mu previti ruku ili nogu. Pretrcao sam - brisani prostor i uskocio - u njihov bunker. Imao sam što vidjeti. Pomocnik je - placuci - pridrzavao - mitralješcevu glavu. Iz glave je liptala krv. Mozga je bilo svukud. Jedan veliki komad... kipio je i virio iz mitralješceve glave - poput - krvave gljive. - Gledaj tamo! - rekao sam pomocniku - preuzimajuci mitraljezca. - Desetnice... mitraljezac je ranjen... - placuci je - dovikivao pomocnik. Konfuzija. Desetnik doziva - motorolom - vodnika i objašnjava mu - da je mitraljezac ranjen. Desetnik - nareduje - pomocniku - da nepuca. - Pucaj... poderi ih! - dreknuo sam se - tako... da sam se i sam - sebe uplašio. Cuceci drzim - mitraljesca - za glavu. Krv lipti - svuda - po meni. Pomocnik... stisnutih zuba i suznih ociju... ispucava - cjela dva - redenika iz mitraljeza. Cahure me udaraju - po glavi i po rukama... padaju po mitraljezcu... padaju po zemlji - krvlju - poštrapanoj. - Desetnice... - derem se ja - ...mitraljezac je ranjen - u glavu. - Desetnice... - dere se pomocnik i prestaje pucati - ...mitraljezac je ranjen - u glavu. - Desetnice... - derem se ja - ...jebem ti mater... dolazi ovamo. - Mitraljezac je ranjen u glavu... mitraljezac je ranjen u glavu. - ponav- ljao je - desetnik... u motorolu... pritrcavajuci nam - iz treceg bunkera. - "Ti"... - govori mi desetnik - ...moramo izvuci mitraljesca. - "Ti"... - govori mi pomocnik - ...moramo izvuci mitraljesca. Rukavice su mi skroz krvave... jakna mi je natopljena krvlju... demper mi je natopljen krvlju... košulja mi je natopljena krvlju. Puška... okvirovi i bombe - krvlju su mi poštrapane. Hlace... troje dugih i jedne kratke gace - propustile su krv... skroz - do koze. Mitraljescu je - teklo - iz ulazne i izlazne rane. Mozak mu se cjedio iz glave. Na usta - mu je izlazila - krvava pjena. - Brzi... dolazi ovamo! - zove desetnik. Mitraljezac je u kriticnom stanju. Cjelo vrjeme je u nesvjesti i samo usnicama... proizvodi zvukove - slicne konjskima. Brzi pritrcava. Mitraljezac proizvodi zvukove : - "Brrr... Brrr". - Desetnice... - govori Brzi - ...moramo ga izvuci. Brzi i ja bezuspješno pokušavamo - dignuti mitraljesca. To jutro je bio mamuran... sada još u nesvjesti i sa teškom opremom - na sebi koju nemamo - niti vremena skidati. "Ni nazad? Ni naprijed da se kroci? Ni divokoza ovuda nemoze proci."** - Jacki... dolazi ovamo! - zove desetnik. Nemamo nosila i teško - da cemo uspijeti - iznijeti - mitraljesca. Izvlacimo ga - van - iz bunkera. Jacki pritrcava. Stavljamo ga na šatorsko krilo i vucemo. Dva vuku za ruke... jedan za noge. Pazimo - da mu ne oštetimo mozak... koji je virio i preljevao se - preko kape - tako... da mu ni nju - nismo - mogli - skinuti. Dotrcao je i Zvonce - u pomoc. Vucemo mitraljesca a on zapinje o granje... o kamenje... o led. Brzi se... par puta... licemjerno - osmjehnuo. - Nema on šansi. - Nemoj mi umrjeti mitraljezac... - placuci sam mrmljao... više - za sebe. Sa jadnim mitraljescem... bio sam prisniji - više nego s bilo kim drugim - u postrojbi. Svadali smo se i pjevali... uvijek smo bili skupa. Na svadbama skupa. Pri pickama skupa. Vukli smo ga. Samo vodnik i zamjenik zapovjednika postrojbe... pritrcavali su nam u pomoc. S gnušanjem sam posmatrao... kako se otimaju - tko ce ga vuci do baze... samo kako bi se... cim - prije... izvukli iz ratne zone. Jebenim seronjama - uopce nije stalo do covjeka... samo na svoju - guzicu - misle. Vodnik.... Brzi i ja... išli smo nazad na polozaj. Okrenuvši se još jednom... prema mitraljescu... vidio sam - kako mu se noge trzaju... zivci su otkazali. Trzao je nogama - kao kokoš s krilima... kad joj otkinu - glavu. "Vragolast i dubok... igrac medu bojovnicima - najvedriji medu ratnicima... najtezi medu pobjednicima..."*** Moj prijatelj... veseli mitraljezac... bio je mrtav. *** * Ova rjec je namjerno izbacena... kako nebi bilo baš sve precizirano ** Nietzsche *** Nietzsche II dio Danas... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. - Ubij tu svinju - što ocem je zoveš! - Uništi ga! - Zavrni mu glavu i prerezi - nabreklu... krvnu zilu! - Pišaj - po njegovom truplu! - Ubij ga! Ubij! Ponovo ti glasovi. Legao sam - po keramickim plocicama i pazljivo osluškivao. Prislanjao sam - uši uz zidove... U trenutku - mi se cinilo - da glasovi dolaze iz poda... u trenutku - da dolaze sa stropa. Ponekad bi... neki glas... odjeknuo - iz velikih... morskih školjki... poslaganih - na polici - za knjige. Ponekad mi se cinilo... da govori slika - meksickog - idijanca ili ona ruzna... preparirana - kornjaca. Opet - bol u sljepocnicama. Ovaj put... oštar bol. Pao sam na koljena - drzeci se - za glavu. Zmireci sam - puzao - po podu. Pacovi su cvrcali - svuda - oko mene. Ista ona cika pacova - kao u zimskim... na brzinu sklepanim... zemunicama od dasaka... Puzao sam prema zidu... prema puški... U ušima mi je kukalo - tisucu kukavica - iz velikih - zidnih - satova. Cuo sam na tisuce - tuznih orgulja i tisuce - paradnih bubnjeva... Dopuzao sam do zida i celom - zestoko - udario unj. Sa cela mi je kapala krv. Zgrabio sam pušku... repetirao je i skocio na noge... - Dostaaaaaaa! - zaurlah divljacki. - "Tiii"... jesi li me - nešto - zvao? - vikala je baba... sa balkona - gornjeg -kata. - Nisam baba... nisam. To ja - samo pjevam. *** Jucer... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. Smrdljivi hipik... cija sam krv... sjedi na trosjedu i otvoreno - puši marihuanu... ispred mene i ispred dvoje - maloljetne djece - iz drugog braka. U pauzi... izmedu dimova... poce - sa svojim brbljarijama... - Jutros sam vidio - tvoju djevojku... modru. Rekla mi je - da si je sinoc tukao. Koji je tebi kurac - covjece? Jesi li ti lud ? - Prvo i prvo... to nije - moja - djevojka. Drugo... što je dobila - to je i zasluzila. - Znaci... tukao si je. Kako te nije sram... curice tuceš. A - što... da sazna njen otac? - Boli me kurac - za njenog oca. - On bi te ubio. Jesi li vidio - kako je jak i nabildan? Kao ja i ti skupa i to dvaput. - Jebem ga ja... da je neznam kakav. Da je kao Kiklop... dovoljno je - ovako malo... malo (pokazivao sam prstima) zrno olova... ovijeno bakrom ili celikom i smiriš svakoga. Ako ga procjeniš - toliko - jakim... netreba mu prici - skroz blizu. Ljepo sa deset metara... elegantno - izvuceš pištolj (izvukao sam pištolj ispod kozne jakne) i paf... paf... paf (simulirao sam pucanje... drzeci pištolj - uperen - u budinu statuu). Kao u Italiji... "Non ti servano le mani"!* - Zašto si je tukao? - Zato - što nije dala picke. Skim se ona - misli - zajebavat? Vec godinu dana - mota se - oko mene. Vec mjesecima (svaki put - kad dodem na slobodne dane) me lize... hoce - da joj gnjecim sisice... da je diram po pizdi... stišce me za kurac a onda... kad treba dati pizde... ništa. Još je dobro prošla - jer je po zakonu - imam pravo - silovati - u takvim okolnistima. Izazivala me. - Covjece - pa to je djete. Kako ce ti ona - dati pizde? Sve - da je i starija - nebi ti dala. Ovo je malo mjesto i sve se sazna. Ovdje se djevojke misle udavat a ne jebavat. - Uopce nije djete. Punoljetna je i odgovorna - za svoje postupke. A kad bi bila i djete... neka onda ide - pa neka se sa djecacima od trinaest godina - vodi za rucicu - oko mjesta. I oni nebi pustili - da ih kurva zajebava - vec bi je... prije ili poslije... htjeli - pojebati. - Uh jebemti... samo mi praviš pizdarije. Kako ja od srama - da prolazim mjestom... nakon tvojih sranja? - Imaš se ti i cega drugog sramit. Po cjelom mjestu govore - kako djeci prodaješ drogu. Prokockaš na kartama... nekad i u jednoj noci... više nego ja zaradim... ubijajuci ljude... u mjesec dana. - Niko te nije tjerao: niti - da ideš u rat... niti - da ubijaš koga. Sam si to izabrao. - Izabrao sam kurac. Što bih jeo - da nisam išao? Gdje bih zivio? I poslije još braniš - one seronje - iz mjesta... kad se sukobim s njima. Preprodaju drogu maloljetnicima i jebu "njihove" zene. Pjance i kurce se - u dobrim autima i na motorima a ja (u brdima) krv pišam - pa nemam ni za bicikl. Stoka provincijska. Pogledaju - koji - americki film - pa glume "mache"... tu... po mjestu. Hajde - neka podu samnom u brda - pa nek glume "Ramba" - ako imaju - muda. Sve ih treba pobit. Sve! - Ti si lud... ja cu tebi zabraniti - da uopce - dolaziš u mjesto. - Po pravnoj osnovi... ti bi mi mogao zabraniti (mozda) da dolazim u tvoju kucu. U mjesto mi - ni bog... sve i kad bi ga bilo... nebi mogao zabraniti. Tu je mene majka... devet mjeseci... u stomaku nosila i iako - nisam - ovdje roden i iako - nisam - ovdje odrastao... ovo je moje mjesto. Smrdi ali je moje. Puno je govana ali je moje. Mrzim ga ali je moje. *** Prekjucer... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. - Ej "Ti"... cujem - da govoriš starcu - kako smo protiv onih prvih - odavno završili sa ratom. A... što je sa onih sedamdeset ljudi - koji su izginuli (prije mjesec dana) od granata onih prvih? Moja zena je rodica - jednog - od njih. Bila je i na pogrebu. Hoceš li reci - da oni nisu poginuli? - Nisu oni poginuli - od granata... niti su ih pobili - oni prvi. Samnom su bili... u istoj akciji. Šezdeset su ih - pobacali... sa helikopterima... u neprijateljsku teritoriju. Zivi su im pali u ruke i sve su ih pobili s puškama i poklali s nozevima. Onih ostalih deset... izginulo je - u oslobadanju trupala - onih šezdeset. Jeli bi ti - smio - reci - majkama - da si im sinove - pobacao - neprijatelju na noz? Osim toga... nebi naše izbjeglice (iz grada - u kojem su mediji javili - da se zbio sukob) dobile - humanitarnu pomoc. Nebi zene i djeca pokojnika - dobili - pemziju. - Ma daj. Ti to tako jednostavno... kao u knjizi. A... otkud onda oni djelovi granata - što su ih prikazivali na televiziji i otkud onda - ona snimka - kad granata ruši kucu - u "onom" gradu? - Ti djelovi granata - stari su... gotovo... koliko i ti. Uvjek pokazuju jedne te iste. Tocno je - da su minobacaci tukli ali to su bili naši minobacaci i tukli su u naše kuce... koje su vec bile - do pola porušene i u blizini kojih - nitko ne zivi. Prethodno su oglasili "opcu opasnost" i evakuirali - sve civile - s tog podrucja. To ti i objašnjava onako precizne pogodke... upravo u trenutku - dok snima kamera. Pazljivo su procjenili daljinu... upucali minobacace i pogadali. Poslije su snimku poslali Ujedinjenim Narodima i Europskoj Zajednici... dobili su medunarodnu pomoc i sad mozemo - kupiti - još oruzja. - Kako mozeš - govoriti - takve gadosti - protiv naše drzave? Jesi li pijan ili što ti je? Kako mozeš - nositi tu uniformu i pljuvati - po našoj vojsci? Cjela zemlja - govori jedno... onako kako jeste... a ti si se uhvatio - zajebavati - sa nekim fantazijama. Razmišljao sam - dali da dohvatim ovu pušku i razbijem mu glavu - s kundakom... Tocno je - da sam mu... govoreci sve to... izdavao vojne tajne ali ja sam takav covjek... netrpim neistinu. Posebno mi se gnusaju - vojne gadosti i ljigavosti - što se... zaradi propagande... izvještace - da izgledaju - još gadnije a manje ljigavo... Vidio sam i kako smicu ljude - koji previše znaju i kako guraju - u samoubilacke akcije... odredene pojedince ili grupice... kako bi izbrisali sjecanje na neke dogadaje. Tako se desilo i sa onih sedamdeset ljudi. Tako ce i mene... jednom... zivog - zakopati a poslije - poslati kuci... u plasticnoj vreci... bez ruku i glave. Reci ce... "on vec odavno - nije - u vojsci". Reci ce... "on je dezertirao - prije godinu dana i trazio je srecu na drugim mjestima". "Na proputovanju po Avganistanu... pregazio ga je vlak". "Zalosno je... da nitko - nemoze - izbjeci svoje sudbine". "Primite našu sucut..." Gledao sam u svojeg sugovornika - dvoumeci se... dali - da mu sve to kazem ili da mu - pljunem - u lice... Primjetio je - kako ga gledam i u znak pomirenja... porucio mi je pivo. Nisam napravio niti jedne - od svojih zamisli. Prihvatio sam pivo... Prišao je i potapšao me po ledima. - Znam ja "Ti" - kako je. Sigurno mrziš - nas - koji smo ovdje... dok ti ratuješ. Podcjenjuješ nas... misleci - kako mi nismo nimalo doprinjeli i iz zabave nam - izmišljaš pricice. Znaj "Ti" - da sam i ja doprinjeo. Ja sam još... na samom pocetku... dao kamion - na upotrebu vojsci... Ja sam dao deset tisuca maraka - da se kupi oruzje. Pomogao sam i ja... pomogao. Sad sam ga gledao sa zaljenjem. Mislio sam mu reci istinu. Istinu... da se samo s puškom pomogne. Bilo mi ga zao. Sad... neki - naš... guzati general... sa njegovim kamionom... prevozi - gradevinski materijal... koji je kupio od njegovih deset tisuca maraka. Gradi sebi novu vilu ili je... mozda... sve zapio - negdje - s kurvama. Jadni moj sugovornik. Pozvao mi je još jedno pivo... opet me potapšao po ledima i njišuci se - oteturao kuci... Uzeo sam - tu drugu bocu piva i zafrljacio je - u zid -kafica. Staklo se - razletilo - na sve strane. Zapalio sam cigaretu i udahnuo dim. - Što misle - ti kurvini sinovi... da smo mi vojnici - lazljivi pijanci i budale? *** Zakjucer... 1994. U ratnim brdima. Vojarna je... stotinama - kilometara... ispred nas. Drmusajuci se... u velikim kamionima... napuštamo - ratno - podrucje. Hladno je. Vojnici se - stišcu - jedan uz drugog. Neprestano pripaljuju cigarete - kako bi se... bar dimom... ugrijali. Vecina ih izgleda sretno... opet su prezivjeli akciju. Noc je. Utrnjelih nogu i stješnjen - u kutu - kamiona... prevrcem beretku - u rukama. Ja - nisam - bio sretan. Opet cu dobiti nekoliko - slobodnih dana... opet cu ici tamo - gdje - nisam dobrodošao i gdje me nece - radosni - docekati. Neki vojnici pjevaju - dok analiziram - posljednji susret sa smrcu. Osjecao sam vonj krvi. Lik mitraljesca - plazio mi je... tako savršeno - odrzan u svjesti... da sam ga... gotovo... mogao materijalizirati. Iako sam obukao rezervnu uniformu... još uvjek sam... ponegdje na tjelu... osjecao tragove - zgrušane krvi... Mozda samo umišljam. Mozda je vonj - dolazio iz transportne torbe - u kojoj je bila - krvava uniforma. Mozda nekome krvari nos ili je ona bolnicarka - dobila - menstruaciju... Nabih beretku na glavu i povukoh je naprijed... preko ociju. Trebao mi je san. Kad bih mogao - bar - malo odspavati... Ulazim - u kuhinju baze... gore - u brdima smrti. Mitraljezac - sjedi za stolom i gleda pravo ispred sebe. - Mitraljezac... - kliknuh - ...ziv si! Nije me - niti - pogledao. Onako tupog i bezizrazajnog pogleda... zurio je - pravo - ispred sebe. Uporno sam mu - pokušavao - skrenuti pogled. - Mitraljezac... mitraljezac? Uzalud sam zvao. Niti me je gledao... niti se odazivao. Bio je mrtav. Prikaza mrtvaca... došla mi je u posjet. Mrtvi prijatelj - mi se ukazao. - Mitraljezac... mitraljezac... Netko me je - trzao za rame. - Ej "Ti"... probudi se... produdi se "Ti"... buncaš. Da... buncao sam. Nije ni cudno. Dobro je - da nisam - poludio - od svih tih pritisaka... Buncam... još ce netko pomisliti - da me je strah i da nisam priseban. Protegoh se i kroz masu vojnika... nastojah stici - do zadnjeg dijela kamiona. Tamo nije bilo cerade i mogao sam... slobodno - udisati - hladni... planinski zrak. Nije mi se - više - spavalo. Nisam htjeo - da pomisle - kako je mene... najhrabrijeg medu njima... strah - nekoga ili necega. Opet sam uzeo beretku i prevrtao je po rukama. Kamioni su vozili bez svjetala - jer... još uvjek... nismo izašli - iz opasnog podrucja. Privikavao sam - oci - na tamu. Promatrao sam beretku... simbol specijalca... u cvornatim... ispucalim rukama. Promatrao sam... snjegom prekrivena... zimzelena stabla i osluškivao sam - zavijanje vukova. - Cuješ li vukove? - rekoh Crnome - Krv su namirisali. Bit ce još - negdje... nocas... krvi prolivene. - Daj "Ti"... koji tebe filmovi pucaju? Idemo kuci... veseli se ili spavaj. Prihvatih cuturicu s rakijom i dlanom obrisah grlic. Otpih gutljaj... isprah rakijom usta i pljunuh na pod. - E - moj Crni... daleko je moja kuca. Dabogda svaki moj neprijatelj - imao kucu - kakvu ja imam i dom - kakav ja imam. Šutio je. Zapalio je dvije cigarete i dodao mi jednu od njih. Nasmješih se. Povukao sam dim i odlutao pogledom... negdje u daljinu... Gledao sam - makadamski put... nasilno uklesan - u divlju planinu. Gledao sam snjeg i nocne sjene - što puzu - po njemu. Jedna od sjena - kao da je trcala - paralelno sa kamionom... Mitraljezac. To je on trcao. Suza mi kanu iz oka i otkotrlja se... preko puške... do poda - prekrivenog cikovima. Zaboravili smo mitraljesca - gore u brdima i evo... trcao je za nama. I on je zelio kuci. Vidio sam - onu njegovu... smješnu kapu. Vidio sam - bljedo lice i krvavu glavu. Trcao je - poput usporene snimke. Lepršala je na vjetru - njegova bjela... improvizirana pelerina. Opasan teškim redenicima... trcao je - noseci mitraljez - prebacen - preko ramena. Poskakivao je duh mog prijatelja... Sa tugom u srcu... duboko uzdišuci... podigoh ruku i mahnuh mu. Zaustavio se i gledao me. Osjetih jezu. U njegovom pogledu - nazirala se - neizreciva tuga. Uvjek cu pamtiti taj pogled. - Kome mašeš? - trgnu me Crni - iz opijenosti. - Mašem ovoj - turobnoj - planini. Odajem joj pocast... Toliko je - vec - krvlju natopljena... da ce nam se i unuci - kupati - u crvenim jezerima. Zafrljacih beretku sa kamiona... Pala je daleko u snijeg... Neka je rastrzaju vuci. *** * Ne koriste ti ruke. III dio Danas... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. Dohvatih pištolj ispod jastuka i stavih ga - za pas. Preplaviše me osjecaji: sigurnosti i samopouzdanja. Nije me bilo - strah - glasova. Savjetovali su mi - da napravim ono... što sam ionako morao i htjeo napraviti. Pištolj sam dohvatio instinktivno a ne iz straha... ionako bi mi teško koristio - protiv nevidljivih glasova. - Ubij ga! - cuo sam - zenski - glas u uhu. Osjetio sam - dah tog bica. Izbezumljeno sam se okretao - oko svoje osi. - Uzalud se osvrceš "Ti". Vrtio sam se u krug. Masne graške... smješane krvi i znoja... kapale su mi sa cela. Ovo nije iluzija. Jasno sam cuo - šapat u uhu. - Koliko se god osvrceš... ja sam uvijek... nekoliko centimetara... ljevo od tebe. Nemozeš se osvrnuti dovoljno brzo. Izvukoh pištolj i ubacih metak u cjev. Pripih leda - uz zid i naslonih - ljevo uho - na njega... - Gdje si... jebem ti mater? Pokazi se! - Tu sam "Ti"... samo - malo - ljevo od tebe. Opet glas u uhu. Nije moguce - da dolazi iz zida - jer sam cutio njegove vibracije i to disanje... škakljalo mi je - ušne dlacice... Nastojao sam prikriti uzbudenost i umiriti um. - Tko si... zašto te nemogu vidjeti? - Nepravi se glup - "Ti". Vec si naucio - da materijalna realnost nije i jedina realnost. Ja dolazim - tek nakon - takvih spoznaja... Sjeti se mitraljesca. - Kako znaš za mitraljezca? - Znam sve o tebi. Uvjek sam u tvojoj blizini... Nezelim ti reci tko sam - jer bi se - zapleo - u glupost mistificizma. Za tebe je bitno samo to... da ti nezelim zlo i da se privikneš - na mene. Stavih pištolj za pas i sjedoh na krevet. Duboko udahnuh i pogledah u strop. - Dobro. Ako znaš sve o meni... onda znaš i to - da sam i sam - dosta puta razmišljao o tome - da ubijem oca. Odredene okolnosti - uvjek bi me sprijecile ali to neznaci - da sam odustao od namjere. - Znam "Ti"... problem je samo u tome - što - kasniš. Nemozeš izbjeci - svoju sudbinu. Nitko nemoze izbjeci - svoju sudbinu... ma kakva ona bila. Mozeš je odgoditi - tek za treptaj ali taj treptaj je neizreciva patnja. - Morala bi znati... da ja - nevjerujem - u sudbinu. - Znam. Vjeruješ tek u srecu... za koju ti taština govori - da je vještina. Vjeruješ u pušku i vjeruješ u pištolj ali opet... nemozeš - izbjeci sudbinu. Tvoj pradjed ju je pokušao izbjeci. Jednog dana - dotrcao je kuci i rekao zeni... - "Vidio sam smrt na trznici." - "Kezila mi se i vrištala." - "Uzet cu konja i bjezim u grad." Zena je popodne otišla na trznicu i kad je vidjela smrt... upita je... - "Zašto si danas strašila mog muza?" - "Nikoga ovdje nisam došla strašiti... - odgovori smrt - ... samo se odmaram na proputovanju za grad." Shvacaš "Ti"... nemozeš izbjeci sudbinu. Ubij ga! Upoznaj slobodu! Prospi mu smrdljivi mozak i lizi usirenu krv! Napravi to brzo... dok te njegovo zivljenje - nije koštalo - više - no njegova smrt. Ubij ga! Stisnuo sam oci i škripao zubima. Kroz svjest su mi prolazile slike. Vidio sam glavu mitraljesca. Savjetovao me mrtvi prijatelj. Krvavog i bljedog lica... tuzno mi se obracao... - Ubij ga - "Ti"! Ubij ga... Nemoj me razocarati. Ubij ga! *** Jucer... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. Veceram sa: ocem... macehom... babom... polubratom i polusestrom. Jedemo govna... Kad vidim bogate ljude - kako štede na vlastitoj hrani - smuci mi se. Kockaju za bogatstvo... drogiraju se za bogatstvo... puše i piju za bogatstvo a jedu govna. Posmatram macehu - kako koluta... kosim... bademastim ocim - zvacuci veliki komad govneta. Povracalo mi se. U velikoj trokatnoj palaci... sjedimo i jedemo govna... Pljunuh zalogaj na pod. Mršava macka... baci se na njega... omirisa ga... okrenu se i gurnu ga zadnjom nogom - pod stol. Ni macke - nevole - jesti govna. - Hvala ti gospodine na hrani - koju nam daješ... - rekoh odgurujuci tanjur. - Otkad to ti - vjeruješ u boga? - Nevjerujem ja ni u što ali ovako "dobru" hranu... mogao bi - jedino siromašni zidovski bog - podjeliti gladnima. - Pazi malo što govoriš i o hrani i o bogovioma - u ovoj kuci. - Što se ti buniš... pa - zar nisi ti - budista? - to sam mu rekao a u sebi sam mislio: "Jebem li ti više materešinu i tebi i tvojoj kuci." - Bolje bi bilo i tebi - da si bilo što... nego to što jesi... ništa! - Kako to misliš - da sam ja ništa? - Ništa si covjece... bezvrjedni... ateisticki - naduti glupan. Oštro ga - prostrijelih - pogledom. Uvjek me podcjenjuje... ta smrdljiva svinja. Neprestano me omalovazava. Pripisuje mi svoju... vlastitu - bezvrjednost. Zbog slabosti izigrava - dobrotu a kad primjeti neprijateljevu nezašticenost... ujeda podmuklo poput - zmije. Imao sam ga pun kurac... Napipavao sam - ispod - stola pištolj - za pasom. Metak je vec bio u cjevi... samo sam otkocio kocnicu. Dali da to napravim? Dali da ubijem tog psa i rješim se - njegovog tlacenja? Dali da mu prospem mozak ili da ga ispod stola - ustrjelim u stomak - kako bi mogao - sa uzivanjem gledati... mukotrpno izdisanje - gnusne podobe? Gledajuci maloga polubrata... laganim pokretom palca... odapinjao sam kokot. Ljevom rukom... odignuh tanjur - sa stola i pustih ga - da lupne... kako se nebi culo - ono - kokotovo "klik"... Polubrat me tuzno posmatrao. Sjetih se sebe u njegovim godinama. Sjetih se - kako sam i sam - bio - zapušten. Primjetih - koliko mi je - karakterno - odgovarao. Dali da mu ubijem oca? - "Ti" i ja bih nekad... volio biti vojnik... - rece mali polubrat... sakrivajuci pogled od oca. Kiselo se nasmijah. Pridrzavajuci palcem kokot... stisnuh kaziprstom na obarac. Kokot se - namjestio u prvobitnu poziciju. Prošao me je trenutni bjes i kretenski otac - ce još - zivjeti. Morao bi biti zahvalan polubratu... vjerovatno i nesluti - da mu je upravo - spasio zivot... Preispitivao sam - svoje emocije - spram - polubrata. On mi jedini... nikad ništa lošeg - nije niti napravio... niti rekao... od cijele te posrane obitelji. Mrzio sam ga - zarad - oca i macehe. U drugim okolnostima i drugoga pedigrea... mogao bi mi biti - prijatelj. Gutao sam ocevu uvredu... umirivajuci se dubokim disanjem. Neko vrijeme sam - izgovarao (u sebi) brojeve... prije - nego nastavih sa razgovorom... - Svi ti vaši bogovi... svi ti vaši - "dobri" bogovi... S prezirom ih odbacujem. Kako objašnjavate ovoliko zla na svjetu - pored toliko dobrih - gospodara univerzuma? Uvjek - kad raspravljate o bogu... o dobru i zlu... zašto ih rascjepljujete? Zašto bi zle stvari - bile ucinak sile - suprotne bogu a ukoliko zbilja i jeste - ucinak sile - suprotne bogu... zašto je tih stvari - više na svjetu i zašto su nadmocne? Mozda je samo jedan bog. Mozda je - taj bog krajnje zao. Mozda su svi postupci - koje nazivamo dobrima... tek - slabost ljudi. To bi objasnilo sve... Ali svejedno... ja nevjerujem - niti u takvog boga. Kad gore... u brdima... ustrjelim covjeka ili zvjer... metkom iz celicne puške... gdje im je onda - njihov bog? Nema tu bozjeg uticaja. Nijedna bozija ili zla sila... nebi me uspjela nagovoriti - da stisnem obarac... ako ja to necu. Nema tu misterije. Bojite se... da bi vaše staracke guzice - glodali crvi - u grobnici. Sramite se svojeg... u dosadi i bezvrjednosti - provedenog zivota i rado biste neku novu šansu... nešto bolje. Nema ništa bolje... glodat ce vas crvi. Nema uskrsnuca. Nema reinkarnacije. Nepostoji ništa nakon smrti. Smrt je kruna svega i tek ako - biste... svojim bjednim nacinom zivota... stekli dobre prijatelje ili poklonike... mogla bi vas zadesit sreca - da ostvarite jednu drugu realnost... ziveci kao slike i vizije - u svjesti tih ljudi. To je sve. Otac i maceha su... kao po dogovoru... poceli pljeskati i smijati se. Djeca su nevino prihvatila igru. Maceha je pljuvala... po stolu... komadice - govana - grcajuci od smjeha... suznih - ociju. Otac se smijao - podrugljivo me gledajuci a potom se odigao sa stolice i glasno prdnuo. Djeca su ustima simulirala prdenje... pušuci u nadlaktice. Orgijaštvo. - Umobolna filozofija - polumilitantnog fašiste... - komentirao je otac - ...što cete... to vam je genij a poznato je... da nitko - nikad - nije razumjevao genije. Ha... ha... ha... - Umobolni komentari - kmetske seljacine - što cini svaki svoj postupak - tek zaradi ekscentricnog eksponiranja - medu svojim rodacima - majmunskim seljacinama. Znaš li što bi sa tebe radili - u gradu - u kojem sam ja odrastao? Dobio bi po picki - samo zarad te - smrdljive bradetine. Pljuvali bi te... poput ušljivog psa. U najbolju ruku... završio bi u zatvoru - gdje bi te... gumenim palicama... pendrecili - ovakvi poput mene. Napustio sam prostoriju zalupivši vrata. *** Prekjucer... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. - "Ti"... - obrati mi se konobarica - ...nemoj mi razbijati - boce - po radnji. Nije ti ovo fronta. - A kako bi bilo - da ja tebe - pojebem... onako - kako se ne jebe na fronti. Mogla bi ti pokazati - malo - više poštovanja. Šuteci i namrgodena... otišla je iza šanka. Sam sam si kriv. Uvjek sam nastojao izgledati uredan i ostavljati dojam - manje - više kulturnog covjeka. Zavaravao sam se misleci: kako je ovo naš narod i kako ako vec ja patim... gore u brdima... moraju barem oni - mirno zivjeti. Kako sam naivan i glup. Evo... sad su... svaki put... sve drskiji. Nemaju nimalo obzira ni sucuti... Eh... sad cu i ja - okrenuti - drugi list. Na ljepu ce dobiti pristojnu... na grubu još grublju. - Alo konobarice... gdje su ti sinovi? Oba u Njemackoj a oba - mojih - godina. Reci im - da im je "Ti" - porucio - da se i nevracaju. Samo - da ih vidim... krvi mi... prislonio bi ih uza zid i pobio... rade - nego dušmane. Štancaju pare u Njemackoj dok ja... za njih... krv proljevam. Jebo ih bog kukavicki. - Nisu moji sinovi - pobjegli. Šalju vojsci... svaki mjesec... po šesto maraka. Da nije njih... tko bi nahranio - gladne "specijalce". Imaju oni pametnijeg posla - od skakanja - po šumi. Rat je - za vas - neradnike. Uzeo sam... sa jednog stola... praznu bocu od soka i zafrljacio je u kafe - aparat. Konobarica je pobjegla u prostoriju iza šanka... Lupih dlanom o stol... namjesto pozdrava... prebacih pušku preko ramena i otkoracah kuci... Zašto me svi vrjedaju? Uvjek sam bio - dobar - prema svima. Mjesto bi se moralo ponositi samnom... Borim se za ostvarivanje ideja - za koje su oni - glasali... Ja im donosim - slobodu u praksi. Onu... "staru" vojsku... JNA... volili su i kad - nije - bilo rata... Ponekad pozelim... da izgubimo rat. Nek sve ide - u tri picke materine. *** Zakjucer... 1994. U ratnim brdima. Još nas - desetak kilometara... djeli - od vojarne. Planina je daleko iza nas... Sad se vozimo - po boljim cestama. Kamioni se drmusaju... jedino - kad preletimo - preko kakve rupe... Prolazimo kroz mjesto za mjestom. Neki vojnici su vec iskocili iz kamiona - jer... zive u ovim krajevima. Bucno je. Veseli su - još veseliji... pjani su - sve pjaniji. Vecina ih (i jednih i drugih)... oglašava svoj prolazak - kroz gradove - pucajuci sa kamiona u zrak. Neki pucaju u vjerske ustanove - od "onih"... neki pucaju u ponocne zvijezde... neki pišaju sa kamiona - jer - vozac nemoze zaustavljati - svakih - pet minuta Uzrujavalo me - što mi... oko glave... mašu sa tolikim puškama. Nisam volio tu pompu. Sjedo sam razmišljajuci a stalni rafali su me ometali - pri tome. - Bit ce još krvi - nocas... - rekoh polutiho. - Što ti je opet "Ti"... - obrati mi se Crni - sjedajuci do mene - nakon što je ispucao desetak metaka. - ...Kakve krvi? Evo... gotovo smo - stigli do vojarne. Pogledah ga i pokušah se nasmješiti. Nije mi išlo. Smrt sam cutio. Okrenuh se ka cesti i posmatrah - kako se smjenjuju - ulicna svjetla - u ovim posljednjim kilometrima do vojarne. Pazljivo sam osmatrao - ulicne sjenke trudeci se - da razaznam... koja je izmedu njih - smrt. Ulazimo u vojarnu. Prolazimo pored kapije i vozimo prema svojem paviljonu. Odjednom rafal. Pometnja i vriska u kamionu. Komešanje alkoholne pare. Strah i urlici ranjenih. Prevrtanja tjelesa u mraku. Bolesni jecaji i jauci. Smrt. Kamion je - naletio - na rupu i nekome je... od treska... opalila - odkocena puška. Maloumna djecurlija - igraju se - specijalaca. Znao sam - da ce - biti krvi. Crni je pao po meni... iz ramena mu je - tekla - krv. U polutami... tamna krv... pušeci se - tekla je. Zamagljivala me - gusta para - te krvi. Zatvorih oci i udahnuh paru... udahnuh SMRT. Mali se prevrtao - po podu - drzeci se rukama - za stomak. Kroz skvrcene mu prste - crvenila se krv. Noc sa malo boja. Crveno - vojnicka - krv... zeleno - vojnicka - uniforma... crno - vojnicka - tama... zuto - vojnicko - prosvjetljenje. Opet sve u krvi... opet konfuzija. Opet ce trube - oplakivat - mrtve. Opet ce majke - zalosne - jecat. Smrt. Crni se jececi - oslanjao - o mene... pridrzavao je - ranjeno... desno rame. Stisnuh rukom - cjev - njegove puške. Bila je vruca. Njegova - puška - je opalila. Treba li ga - kriviti... netreba li ga kriviti? Tuga. - Majko kako boli... - mucao je Mali - izdišuci. Njegove - djecacke oci... prestrašeno su kolutale - plašeci se smrti. Tuga. Mnoštvo - koje se - skupilo oko njega... nije mu moglo pomoc. Kamioni su se zaustavili. Stigli su zapovjednici. Vrijeme se zaustavilo... Sve uzalud... nitko nije - mogao - pomoci Malom. Ironija nesretnog slucaja... Malom je - ovo - bio prvi teren. Tek je odsluzio vojni rok i odmah se - prijavio - u specijalce. Nije imao izbora. Morao je - hraniti - siromašne roditelje.Tuga. Snijeli smo ih - obojicu - sa kamiona. Nitko - više - nije pjevao. Nestali su - izrazi srece - sa umornih... polupijanih... umazanih lica. TUGA! Crni je plakao - zbog - griznje savjesti. Mali je plakao - zbog - neizdrzivih bolova. Smrt. - Nisam kriv... sama je opalila. - šaptao je Crni Malome - gladeci mu zaliske - drhtecim prstima. Tuga. Mali je izdahnuo. Ponocne ptice... zacele su pjev. Lešinari su nam - kruzili - oko glava. Šišmiši su cvrcali... kao u procjepu - stisnute - guje. Smrt. - Ajmo momci... idite kucama... - oglasi se zapovjednik - ...imate pet slobodnih dana... Ja cu se pobrinuti za Malog i Crnog. Nemojte - da bi netko - zakasnio sa dopusta... za pet dana idemo - u veliku akciju. Što ste se tu - ukipili - kao babe? U zivotu vojnika... posebno specijalca... nema mjesta - za sentimentalnosti. Ajmo... razlaz. *** IV dio Danas...1994. Malo mjesto... daleko od rata. - "Ti"... - zvala me je baba - ...dolaziš li na veceru? Mislio sam je pitati... hocemo li opet - vecerati govna ali se suzdrzah. - Dolazim baba... evo odmah cu. Ulazim u trpezariju. Vec su svi za stolom i vec su - zaceli - sa jelom. Ovaj put... nisu jeli govna. Ocu se... niz bradu... sljevao - loj od pecenja. Maceha... jednim zalogajem... guta krompire - velike - poput šake. Kad bi se barem zadavila... prokleta kurva. Imao sam - pun kurac - tih njenih... istocnjackih sranja. Jednom cu - svima reci - za njene prevare - nad izmanipuliranim bezumnicima... opijenim egzotikom i onim - pustolovnim... alkemijskim muljatorima. Reci cu... onima - višetrazecim a manjevrjednim... ratnicima sunca... da o borilackim vještinama - naroda AZIJSKOG - tek... citala je - u engleskim prirucnicima i tad - plakat ce - jer... ISTINA... bolit ce je više - od boli - nozem nanesene. Obznanit cu - poklonocima vanjske politike... nezadovoljnim vlastitom provincijom... da prostitutka je u Vjetnamu bila i da u Londonu - fukali su je - klošari - sa prekookeanskih brodova... koje sa sifilisom - sve je zarazila - pobjegavši - potom - u smjeru BALKANA i udavši se za mog - glupog oca. Reci cu makrobioticarima - da... ispod jastuka... skriva... uvjek dovoljnu... kolicinu jagnjetine... izgovarajuci se... da neophodna joj je - tek - kao ljek... protiv bolesti - prouzrokovanih - crnomagickim napadima - nepostojecih neprijatelja. Propagirala je ljubav - vjerujuci u mrznju... stvorenima za ljubav - propagirala je borbu. Kurva paradoksa... konfuzna i podvojena - lazljivica dvojnosti - koja... zbog - pomanjkanja inteligencije... nepamti svoje lazi i laze razlicito... ljudima - koji se medusobno poznaju. Sve cu reci o njoj... majku li joj jebem. I plakate cu napraviti ako treba. Istina ce jednom - izaci - na vidjelo. - Kako to - da si - cjeli dan - kod kuce... - zapoce otac sa svojim - kmetskim - provokacijama - ...što je... sigurno - nemaš novaca? - Nemam novaca... pa što onda? - Mozda bi trebalo - da dolaziš na dopuste.. samo - kad imaš novaca. Nemisliš valjda... da cu ti ja - davati novac? - Puno sam novaca - od tebe - primio... netjeraj me na smjeh. Da novcanicama... koje sam dobio od tebe... brišem guzicu... jeftinije bi me stajalo - nego kupovina - toalet papira. - Nisam vidio - nezahvalnijeg covjeka - od tebe. Zar sam malo - ucinio - za tebe i zar malo cinim? - Za što bih ja to - tebi trebao - zahvaliti? - dreknuh se energicno - ...Jesi li ti normalan? Što si to - ikad - ucinio za mene? Kakva smo mi obitelj? Reci mi? Kad si se... uopce... obnašao spram mene - kao spram sina? Kad si pohvalio moje uspjehe? Umjesto - da bi me hvalio... iz bolesne zavisti... nastojao si me - cim - više omalovazavati. Bio si ljubomoran na sve moje uspjehe - zarad - toga - što nemaš snage niti sposobnosti - da ih sam napraviš. - A - kad si se ti - obnašao spram mene... kao spram oca? - Kako i bih... kad si me uvjek - uzimao - za znanca. Ne samo - da me nikada nisi - prihvacao - kao sina... nisi me nikad prihvacao - niti - kao prijatelja. U ovih nekoliko mjeseci... što dolazim k tebi... na povremene dopuste... dolazim zato - jer nemam gdje - drugo. Prihvacaš me kao nuzno zlo ito ne zarad mene... nego zbog toga - što bi te bilo - sram... pred mjestom... odbiti mi gostoprimstvo. Petero vas zivi u trokatnoj kuci i nemozeš podnjeti to - što i ja... povremeno... zauzmem jedan krevet... nego me neprestano provociraš - kako bih... zgog toga... prestao dolaziti. Cim se vratim sa fronte... onako umoran i iscrpljen... još prije - nego - što udem u kucu... pitaš me - kad idem nazad. Kako te nije sram... obicne prijatelje i susjede... bolje - docekuješ. Za koji kurac - bi ja to... tebi... imao - biti - zahvalan? - Tvrdoglav si i ništa ti se - nemoze - dokazati. Isti si - kao i tvoja - mater! - Ja - necu - vecerati sa vama... - rekoh - bacajuci - vilicu na stol. Napustih trpezariju i uputih se - u sobu - sa svojim stvarima. Spomenuvši mi majku... ugrizao me je za srce. *** Danas... 1994. Malo mjesto... daleko od rata. Dograbih se puške. Nisam je - cistio - ovih dana i još je bilo - mitralješceve krvi - po njoj. Liznuh - pocrnjelu i skorjelu krv. Osjetih okus zeljeza. Osjetih hladnocu celika... Provjerih - dali su meci - u cjevima puške i pištolja. Došao je - cas istine. Prošlo je vrijeme - "kad pametni zašute... budale progovore a fukara se obogati"*. Nece mene.. više nitko... jebat... jebem im krvavu... mrtvu djecu. Jebem im sisu majcinu i mlijeko - što ih je podojilo. Dohvatih sa police rucnu bombu M - 75. Uzeh jednu košulju... stavih je u usta i cvrsto zagrizoh zubima. Suze su mi - frcale - od zivcanluka. Lice mi je bilo - lice ludila... lice bjesnila. Kipio sam - od mrznje i bjesa. Rezao sam. Izašao sam ispred kuce... naoruzan - do zuba. Pogledah u... na katu... otvoren - prozor. Odozgo su se culi - majmunski - glasovi. Odozgo su se culi - krici - hijena. Izvukoh - osigurac - iz bombe. Morala bi odmah eksplodirati... cim uleti u prostoriju... inace... ako nekome - padne u krilo... moze je baciti van... prije - no - što eksplodira. Drzeci bombu u ruci... prvo otpustih "kašiku" a onda im je odposlah. Vanjskim stepenicama potcah prema gore. Preskakujuci... po tri stepenice... zacuo sam - prasak. Vizualizirao sam krompire - kako lete - po zraku. Vizualizirao sam - budine - statue... krvlju poštrapane. Osjetih radost... osjetih slast. Srce mi je - divljalo - u africkom ritmu. Uletih na vrata - razbivši ih nogom. Pucao sam - po njima - vec izranjavanim. Pucao sam... zubima - grizuci košulju. Cahure su izljetale iz puške i tukle - po zidovima - umazanim krvlju. Pucao sam negledajuci na koga pucam. Od naleta metaka "trzaju se goli... ko mrtve ribe kad ih kuhar soli"**. Izbušena tjela... plivala su... u lokvama krvi. Otac... maceha... baba... polubrat i polusestra - lezali su - skvrceni u grcu... krvareci iz mnogih rana. Ispucao sam - svih - trideset metaka. Bacih pušku na bezzivotna... lezeca trupla i pljunuh u njihovom smjeru. Kako brzo se - sve odigralo. U trenu. Nisu stigli ni vrištati... ni braniti se... niti bjezati. Estetika umora. Umjetnost likvidacije. Bio sam ponosan. Bio sam uzbuden. Bio sam slobodan. - AUUUUUUUUU... - zaurlah - poput vuka. Pocutio sam se mocno. Bio sam - pun - snage. Oci su mi - sjale - od moci. Uzivao bih vjecno... gledajuci ih ovakve ali trebalo je - izbjeci - susret sa policijom. Otrcah ka šumi. Otrcah ka slobodi. Trcao sam - bjezeci... iako nebi - bilo ni loše - da me uhvati policija. Besplatan stan. Besplatna hrana. Mir. Trcao sam... bjesomucno - preskakujuci - nisko raslinje. Trcao sam... smijuci se i zapinjuci o korjenje drveca. Trcao sam... gazeci i lomeci - suho - granje. Put u slobodu... put u divljinu. Put u vjecnost. Trcao sam... noseci pištolj u ruci - kako ga nebih - izgubio pri trcanju. Trcao sam kašljuci... jer je svjezi zrak... parao moja... nikotinom - oštecena pluca. Trcao sam... neznam - kamo. Sjedoh na porušeno stablo. Obrisah znoj sa cela i pogledah prema - ocevoj - kuci. Bila je - kakvih - kilometar i pol - od mene. Svjetla su još gorila. Susjedi se nisu okupili. Mozda su mislili - da - od veselja - pucam kroz prozor. Mozda ih cjela stvar nije ni interesirala i mozda su svoje strašive guzice... skrili pod stolove - u svojim domovima. Najvjerovatnije su mislili - da sam pijan i da pucam u zrak. Da - to ce biti. *** Danas...1994. Malo mjesto... daleko od rata. - "Ti"... pogrješio si. - Što sad ti hoceš? Jesi li mi govorila da ubijem oca? Sad sam ih sve pobio. Sad - kad su mrtvi... mogla bi me - pustiti pri miru. Nebih volio - da netko -slucajno - prode i da pomisli - kako sam - sa sobom - razgovaram. - Tvoj otac - nije - mrtav! - Kako to misliš "nije mrtav"? - Teško je ranjen i u nesvjesti je ali nije - mrtav. Zace mi zujati u glavi. Kako - prokleto - nije mrtav? Mora biti mrtav. Mora... Ruke su mi se tresle. Groznica mi zahvati tjelo... On mora biti mrtav... mora... Oslonih se rukama o stablo i poceh - pljuvati - današnji rucak. Obilno sam povracao... Kako nije mrtav? Hladno mi je. Znoj mi se ohladio na ledima i sad sam ga cutio - kao ledene kocke - koje mi klize - niz kicmu. Mora biti mrtav. Mora... Koljena su mi klecala. Zar je - sve ovo - uzalud? Taj kurvin sin... mora biti mrtav. - Nije mrtav "Ti". Cuješ li? On nije mrtav. - AAAAAAAAA... - urlajuci... trcao sam - natrag - prema kuci. Opet sam - preskakivao - nisko raslinje. Opet sam - trcao - sa pištoljem u ruci. On mora biti mrtav. Mora. - Smiri se "Ti"... smiri se... polako. - sugerirali su mi - glasovi. Svaki mišic... bio mi je - nategnut. Ocni zivac mi je poigravao. On mora biti mrtav... Širio sam nosnice od mrznje. Lice mi je zgrceno u stravicnu grimasu... Bit ce mrtav. Uljecem u kucu. Na podu nepomicna tjela. Crvena masa mesa na crvenom sintetickom tepihu... Dohvatih bocu sa vinom i zedno - otpih - polovicu. Nikada vino - nije imalo - bolji okus. Prosipao sam crveno vino po... od krvi... crvenim truplima na crvenom tepihu. - Neka vam je kurac na pomoci... - rekoh škropeci i blagosiljajuci trupla. - "Ti"... nezaboravi oca. On nije mrtav. - Bit ce... bit ce... - odgovorih - ciljajuci pištoljem - u ocevu glavu. "Double shot"*** duge devetke... nacinio je svoje. Nisam mu - podigao glavu... da vidim - kako izgledaju - izlazne rane. Dovoljno je bilo... gledati ovako... sa visine... kako se... oko glave sa otvorenim ocima... širi lokva krvi... U lokvi - su bili - ostaci sive... ljigave... mozdane mase. U lokvi je bilo zlo. Marširajuci od tjela do tjela... od trupla do trupla... sasipao sam im "dupli pucanj" u glave. Moja vjerna Ceška Zbrojevka... 9mm PARA... nikada me - nije - iznevjerila. Obozavao sam - blage trzaje u zglobu - koje sam cutio - pri pucanju - iz tog pištolja... - Jesi li sad zadovoljna? Sad su sva - dubrad - mrtva. Nitko mi nije odgovarao. Glasova više - nije bilo. Mrtva tišina... Uzeh jednu - od manjih - budinih statua i stavih je ocu u ruke. Izgledao je kao mala... zaspala curica - koja stišce - svoga medvjedica. Mislio sam se popišati i na njega i na budu... dva najveca ljenjivca ali me je prekinuo - zvuk policijske sirene. Cekalo me je - petnaest - do dvadeset godina - besplatne hrane i stana. Cekalo me - dvadeset godina - odmaranja - od rata. Mozda cu i knjigu napisati... *** KRAJ For great classic literature visit: Project Gutenberg Consortia Center Bringing the world's eBook Collection Together http://www.Gutenberg.us