Molitva na Stijeni

Hamza Humo
          Osamljen sjedim na stijeni vrh kuce.
	  Vece pada na me i na bregove plave.
	  Mir. Bog u stijenama suti, vlada.
	  I ja razmisljam o proslom u zivotu.

	  O, gospode, klicem,
	  Naposljetku sam naosami s tobom!
	  Ti nisi za me vise
	  Onaj sto nagradjuje i kaznjava.
	  Spoznao sam tajnu i znam sta je sreca.
	  Sad razgovaram s tobom
	  I na stvari se smijesim
	  Osamljen na stijeni vrh kuce.

	  U ovim casovima nasim
	  Mnogima bih ljudima izgled'o
	  Ko cudak ili ludak
	  I onda kada zvizdim na stijeni
	  I vabim zute ptice
	  Sto dolje u basti kreste
	  Pod tvojom i mojom kucom,
	  Gospode, dragi druze,
	  I prijatelju moj!