Prof. Dr. Vahid Sendijarevic Clan Bosanskog kongresa je svaki gradjanin BiH koji ne prihvata njenu podjelu. Vahid Sendijarevic profesor-istrazivac na Institutu za poliuretansku hemiju Univerziteta u Detroitu jedan je od osnivaca Bosanskog kongresa. To je neformalna skupina bosanskih intelektualaca koji zive i rade u SAD. Ono po cemu su kao organizacija prepoznatljivi jeste stalna i kontinuirana kritika politickih poteza predsjednika bosanskog Predsjednistva Alije Izetbegovica. Ta kritika koja pocesto prelazi granicu politicke korektnosti, bila je razlog da se clanovi Bosanskog kongresa pocnu u nekim pravovjernim politickim krugovima tretirati kao neprijateljska emigracija. Ekskluzivno za Dane dr. Sendijarevic izlaze politicku platformu Bosanskog kongresa. Radi se o konzistentnom pravno-politickom stivu ciji je temeljni nedostatak kolizija sa cinjenicama. Ali, "tim gore po cinjenice", ociti je kredo Bosanskog kongresa DANI: Gospodine Sendijarevicu, kad je formiran Bosanski kongres? SENDIJAREVIC: Bosanski kongres je formiran tacno sa datumom nase optuznice protiv Alije Izetbegovica cetvrtog maja 1994. godine. Mi nismo klasicna politicka organizacija. Nas angazman se ispoljava na samo jednom cilju, a to je ocuvanje BiH u njenim historijskim granicama, sa Ustavom iz 1992. godine koji je omogucio gradjanima BiH da se izjasne za cjelovitu i nepodijeljenu BiH. DANI: Dakle, vi ste vise neformalna skupina. Jeste li kao organizacija registrirani? SENDIJAREVIC: Nismo se registrirali, jer uslov da se partijska organizacija registrira u BiH je da se potpise izjava o priznavanju Dejtonskog sporazuma. DANI: Mislim na vasu registraciju u SAD... SENDIJAREVIc: Ne Nema potrebe. Niti to zahtijevaju bilo koji zakoni. Ustav SAD kao i Ustav BiH ostavlja mogucnost gradjanima da se udruzuju po bilo kojoj osnovi. DANI: Ko su prve perjanice Bosanskog kongresa? SENDIJAREVIC: Jedan od osnivaca Kongresa je dr. Muhamed Borogovac, docent na Elektrotehnickom fakultetu Univerziteta u Tuzli, profesor matematike, jedan od osnivaca SDA u Tuzli i jedan od osnivaca PL-a u Tuzli. Nakon spoznaje o izdaji, a on ju je imao mnogo ranije nego drugi, napustio je Bosnu i dosao u Sjedinjene Drzave. On je, nakon sto je postalo jasno da ce Izetbegovic pregovarati sa Karadzicem i Bobanom, rekao Aliji da se ne moze pregovarati o sustinskim stvarima drzave, a to su ustav i granice. Pogotovo da se to ne ocekuje od covjeka koji se prilikom inauguracije zakleo na cuvanje ustava i granica. Onda mu je Alija rekao, da bi ga uopste uvazio kao sugovornika, da on mora imati stotinu ljudi koji ce dijeliti njegovo misljenje. Nama u Bosanskom kongresu posebno je drag doprinos Musadika Borogovca, Muhamedovog brata. Vama je poznato da je Musadik bio prvi covjek Alije Izetbegovica za demografska pitanja. On je obradio podatke iz popisa stanovnistva '91. godine, tako da mi danas crno na bijelo znamo gdje se svaki bosanski gradanin nalazio, gdje mu je bila kuca, kakav je bio etnicki raspored i vlasnicka struktura. Bosanci su prebrojani 1991. godine i mi znamo da se teritorija BiH ne moze dijeliti etnicki, ne samo zbog nacionalne strukture, nego i zbog Ustava BiH, koji je nas vrhovni princip. U Bosanskom kongresu su i Sven Rustempasic, Stjepan Balog i mnogi drugi. Medjutim, imajuci u vidu nas princip organiziranja, clan Bosanskog kongresa je svaki gradjanin BiH koji ne prihvata njenu podjelu. DANI: Zasto ste se vi kao americki gradjani, hiljadama kilometara daleko od Bosne, ukljucili u "bosanski slucaj" SENDIJAREVIC: Nama, koji smo se u trenutku agresije zatekli vani, u jednom momentu je postalo potpuno jasno da se stvari u BiH odvijaju krivo, ne samo zbog agresije, nego i zbog odnosa najodgovornijeg covjeka i najodgovornijih ljudi. DANI: Kad vam je to, kako kazete, postalo jasno? SENDIJAREVIC: Kod prvih pregovora i prihvatanja Karadzica za sugovornika. Pazite, medjunarodna zajednica kroz rezolucije UN-a utvrdjuje da se radi o agresiji izvana. Prvi covjek BiH prihvatajuci pregovore sa predstavnicima srpskog naroda koji idu na otcjepljenje od BiH i sa hrvatskim predstavnicima koji idu na podjelu BiH pretvara vanjsku agresiju, koja je to u sustini bila, u civilni rat. I time se u potpunosti mijenja formula rata u BiH. Vecina bosanskih intelektualaca u inozemstvu bila je uvjerenja da se radi o pukom neznanju. Zato smo pisali predsjedniku Izetbegovicu i trazili da ne pristane na pregovore sa Karadzicem i pokojnim Bobanom, jer time odustaje od istine da je na BiH izvrsena agresija. U toj prepisci sa Izetbegovicem dobili smo jedno pismo u kome on otvoreno kaze da se BiH mora podijeliti. To pismo je dobio gospodin Stjepan Balog. DANI: Kada? SENDIJAREVIC: Izetbegovic je od Baloga dobio pismo 30. novembra 1993. godine u kojem ga (Balog) moli da ne dijeli Bosnu. Sestog decembra Izetbegovic je odgovorio na to pismo u kome jasno objasnjava da on nema drugog izbora nego podijeliti BiH. Na to pismo sam mu i ja odgovorio. Do tog momenta sam imao vrlo blisku saradanju sa Nedzibom Sacirbegovicem u uvjerenju da smo na zajednickom cilju, a to je odbrana Bosne. No, nakon opseznog razgovora sa Sacirbegovicem koji je uslijedio nakon sto smo dobili Izetbegovicevo pismo, Nedzib je potpuno otvoreno rekao da mi nemamo drugog izlaza do podjele Bosne, s cime se ja apsolutno ne slazem. DANI: Nedzib je to rekao? SENDIJAREVIC: Da, Nedzib je to rekao. Tada se izlazi otvoreno sa pozicijama, one su rasciscene i jasne. Svega nekoliko dana nakon sto smo primili Izetbegovicevo pismo u kojem on vrlo precizno objasnjava da je podjela Bosne jedini moguci projekat i nakon eliminiranja bilo kakve zabune oko tog pisma sa Sacirbegovicem, meni je postalo jasno da je podjela BiH projekat predsjednika Izetbegovica. Vrijeme je pokazalo ko su ljudi koji u tome ucestvuju. Na prvom nivou su Behmen, Sacirbegovic, Alija Izetbegovic. Drugi nivo su Ganic, Silajdzic. To su ljudi koji su poznavali projekat i koji su ucestvovali u njegovoj izvedbi od pocetka do kraja. Vrlo cesto ljudi govore o greskama: kako je neko napravio gresku pa je rekao narodu da rata nece biti, pa kako je neko napravio gresku i rekao da za rat treba dvoje, pa kako je neko napravio gresku i pregovarao sa Karadzicem i Bobanom, a ne sa Milosevicem, predstavnikom agresorske drzave, i Tudjmanom, predstavnikom jedne druge agresorske drzave. U principu, ovih pet ljudi nikada nisu napravili gresku, oni su samo vrlo precizno realizirali projekat podjele BiH. Nakon toga nama je bilo potpuno jasno da je narod u blokadi. DANI: Pretjerujete, gospodine Sendijarevicu, i rekao bih da ste Vi na neki nacin u blokadi, jer ovo Vase obrazlozenje gotovo da daje nadnaravne mogucnosti peterici politicara koje ste spomenuli... SENDIJAREVIC: Projekat rata u BiH je predvidio da narod bude potpuno izoliran, da se dovede u situaciju da ga se prisili na podjelu BiH. Nama je bilo jasno da covjek u samoj Bosni nije mogao imati uvid u sve ono sto se zbiva. Njemu se moglo vrlo lako prodati da je podjela Bosne nuzna, da neko nekoga tjera na podjelu Bosne. I u tom momentu grupa ljudi koja je u medjuvremenu komunicirala, odlucuje da formira jednu organizaciju i da vrlo jasno i jednostavno objasni sta je to sto se zbilo u Bosni i koja je uloga prvog covjeka BiH u ovom ratu. PRINCIPI O KOJIMA SE NE PREGOVARA DANI: U Vasoj kritici bosnjackog rukovodstva, a narocito predsjednika Izetbegovica, najvaznije mjesto zauzima Dejtonski sporazum za koji kazete da je smrt Bosne i Hercegovine? SENDIJAREVIC: Realizacija Dejtonskog sporazuma je politicki, ekonomski, kulturni i drzavotvorni kraj BiH i Bosnjaka kao naroda. Trebalo bi odustati od daljnje realizacije Dejtonskog sporazuma. Odredbe tog sporazuma su ostavile prostor i mogucnost da, ako se sporazum u potpunosti ne realizira - moze se od njega odustati. Da bi ste shvatili sta Dejtonski sporazum znaci, mi moramo poci od toga sta je Ustav BiH garantirao Bosnjacima i bosanskom narodu. Po Ustavu BiH, na osnovu kojeg je izveden referendum za drzavnu nezavisnost i suverenost, sve odluke donesene sa 50 posto glasova plus jedan glas su pravno valjane. Sve odluke Skupstine BiH, pa tako i odluka o referendumu, bile su ustavotvorne. Sa Dejtonskim sporazumom stvaraju se dvije nove drzave: jedna na 49 odsto teritorije i druga na 51 odsto teritorije. Na 49 odsto teritorije Bosnjaci nemaju nikakvih prava. Cak ni pravo posjeda. Ako pogledate dokumenta Dejtonskog sporazuma vidjet cete da im je ostavljeno pravo da se vrate kuci bez izvrsne snage. Ostavljeno im je i pravo kompenzacije za imovinu, takodjer, bez izvrsne odluke i bez iznosa kompenzacije. Isti je rjecnik koristen kod usvajanja rezolucije o pravu povratka Palestinaca u Izrael. Danas mi vidimo koliko je Palestinaca ostvarilo to pravo. Prema tome, na 49 posto teritorije, Bosnjaci, koji su po formuli 50 posto plus jedan glas mogli ostvariti suverenitet na svakoj stopi BiH, nakon Dejtonskog sporazuma gube sva ustavotvorna prava na 49 posto teritorije. Na preostalih 51 posto Hrvati imaju pravo konsenzusa na svaku ustavotvornu i drzavotvornu odluku. Prema tome, Bosnjaci su jedini narod u regionu koji potpuno i apsolutno vezuje svoju sudbinu za jedan drugi narod, hrvatski, i za njegovu, hrvatsku drzavu. Tako mi imamo vjerovatno jedinstvenu situaciju u svijetu da Srbi i Hrvati ostvaruju po dvije drzave. Bosnjaci se odricu jedine drzave koju imaju i svoju sudbinu vezuju za sudbinu jednog drugog naroda i sudbinu jedne druge drzave. DANI: Rekao bih da je to jedno akademsko gledanje. U Bosni je u medjuvremenu bio rat koji je doveo do toga da u zemlji vise nista nije isto, pa je pojava novih politickih ideja sasvim logicna posljedica. SENDIJAREVIC: Postoje principi o kojima jedan narod ne moze pregovarati bez obzira na situaciju u kojoj se nasao. Ne moze covjek pregovarati za koju sumu novca moze dati zivot, jer mu time zivot prestaje. U onom momentu kada se pregovara o onome sto cini zivot drzave, a to je njen ustav i njene granice, tog momenta mi pregovaramo kako da sahranimo tu drzavu. DANI: Zaboravljate da su granice, pravno-formalno, ostale neupitne. SENDIJAREVIC: Granice nisu neupitne. Mehanizam je vrlo jednostavan. Postojao je samo jedan mehanizam po kojem se BiH mogla podijeliti. Postojao je samo jedan osnovni uslov. Uslov je da se drzavotvorni narod BiH odluci i izjasni za podjelu BiH. Odnosno da se Bosnjaci otcijepe od svoje vlastite drzave. Vratimo se malo u predratno vrijeme i u godine rata. Bosnjaci kao vecinski narod formiraju nacionalnu stranku i time otvaraju put za nacionalno organiziranje drugih nacionalnosti unutar BiH. To je prvi korak u otcjepljenju Bosnjaka od vlastite drzave. Mi smo vecinski narod. Nama odgovara princip "jedan covjek - jedan glas". Nama odgovara suverenitet svakog covjeka na svakom milimetru drzave. Cetrdeset godina ljudi u Juznoafrickoj Republici su se borili za pravo "jedan covjek - jedan glas". Mi pristajemo na suprotno - da se predstavljamo kao entitet. Prvi korak u podjeli BiH bilo je formiranje muslimanske nacionalne stranke - SDA. To je bila stranka podjele. Recimo to ovako: da bi se dalo Srbima pravo da formiraju svoju drzavu na teritoriji BiH, preduslov je bio da se Bosnjaci otcijepe od drzave BiH. Formiranjem Federacije i udruzivanjem Bosnjaka sa jednim, iskljucivo samo sa jednim drugim narodom, stekli su se preduslovi i za formiranje jedne druge drzave. Prema tome, Bosnjaci su se otcijepili od svoje drzave formiranjem Federacije. To je bio drugi korak. Dejtonski sporazum je to stanje utvrdio. Sljedeci korak u projektu je ulazak Federacije u konfederaciju sa Hrvatskom. DANI: Dejtonski sporazum je opovrgnuo tu problematicnu odredbu iz Vasingtonskog sporazuma. SENDIJAREVIC: Tacno, Dayton to ne predvidja, ali predvidja projekat podjele BiH. Dejtonski sporazum je rezultat projekta podjele BiH, ne obrnuto. Sljedeci korak u projektu podjele BiH je konfederacija Federacije sa Hrvatskom. Time se, po principu jednakih prava dviju stvorenih drzava na teritoriji drzave BiH, omogucuje RS da udje u konfederaciju sa Jugoslavijom. DANI: Da li Vi to tvrdite da aktuelna bosnjacka vlast zeli da Bosnjake uvede u Hrvatsku...? SENDIJAREVIC: Bosnjacka vlast realizira projekat podjele BiH kao svoj projekat. Mi vrlo cesto trazimo motiv. Kad su pred nama cinjenice, motiv nije bitan. On je irelevantan, a moram vam navesti primjer zasto je motiv irelevantan. U Americi je prije nekih tri godine majka u auto stavila sina od cetiri godine i sina od sedam mjeseci, a zatim je auto gurnula u jezero. Policiji je rekla da ih je kidnapirao crnac, ali su oni ubrzo saznali o cemu se radi. Onda je, kao jedan od dokaza na sudjenju, demonstrirano kako tone auto. Auto ne tone u jednoj minuti ili sekundi. Onda su vjestaci pokazali kroz koju je agoniju to dvoje djece moralo proci, a majka je na obali i gleda. Ne pokusava da ih spasi. Majcin motiv mogao je biti i ovakav i onakav, ali dvoje djece se pred njenim ocima davilo. Niko nije postavio pitanje motiva. Motiv je irelevantan. Kako objasniti djetetu da treba da se cuva majke? Kako objasniti bosnjackom narodu da se cuva predsjednika kojeg godinama cekamo? DANI: Jeste li Vi politicki protivnik Alije Izetbegovica ili ste bas pravi neprijatelj? SENDIJAREVIC: Ja sam samo onaj koji ima punu svijest o tome da svaka podjela vodi do unistenja BiH i bosnjackog naroda koji nema drugu drzavu. DANI: Nisam siguran. Kroz neke tekstove Bosanskog kongresa koje sam imao prilike citati, rekao bih da vam nije strana ni mrznja prema Aliji Izetbegovicu... SENDIJAREVIC: U odredjenim momentima emocije je tesko obuzdati. Ali, molim vas, nemojmo razgovarati na toj ravni. Vec sam rekao, motivi nisu bitni. Ali kad vec insistirate na motivima, reci cu vam. Ja sam profesor na americkom univerzitetu. Moja zena je profesor na istom univerzitetu. Ja u ovoj bransi gdje radim predstavljam nesto na svjetskom nivou. Ne postoji ozbiljan covjek u industriji poliuretana u svijetu koji ne zna moje ime. I sta je onda moj motiv? Ako nista drugo, da parafraziram Maka Dizdara iz njegovih Brotnjica, "vrisnuo sam bar kako treba". Jer projekat je predvidio da je Bosnjak glup, da je on zadnji koji shvata, i s tim se ozbiljno racunalo. Zato predsjednik drzave, koji se zakleo da ce braniti ustav i granice drzave, nama kaze da je za rat potrebno dvoje i da ce nas Armija Jugoslavije cuvati, ona ista koja je vec bila izvrsila pokolj kad je on to rekao. DANI: Jeste li imali ikakve zvaniCne razgovore sa predstavnicima vlasti? SENDIJAREVI: Vec sam rekao da sam imao razgovor sa Sacirbegovicem neposredno nakon sto je Balog dobio Izetbegovicev odgovor... DANI: A ovih dana, dok ste bili u Bosni? SENDIJAREVIC: Da vam objasnim koliko bi ti razgovori uopste imali smisla. Kada sam razgovarao sa Sacirbegovicem, on mi je rekao da je podjela neminovnost. Kad sam mu rekao da je to smrt drzave BiH, on mi je odgovorio da mi moramo podijeliti BiH kako bi spasili narod. Ja sam vidio indijanske rezervate i pitao sam ga: "Kako mislite da u jednom rezervatu koji vi stvarate tom narodu i koji vezujete za jednu drugu drzavu, taj narod prezivi i opstane kao narod." On kaze: "Pa mi cemo stvoriti ekonomiju, dobit cemo pare." Ja velim da je to prvi put u historiji covjecanstva da se sudbina naroda gradi na sadaki. Pare nisu sve. Da su pare one koje prave razvoj, Kuvajt bi bio najrazvijenija zemlja na svijetu. Saudijska Arabija, takodjer. Nisu ni sirovine, jer oni imaju i jedno i drugo. Imaju naftu, koja je zila kucavica ove civilizacije. Nisu ni kadrovi, jer da jesu, Rusija bi bila najrazvijenija na svijetu. Ima nesto sto se zove geopoliticki polozaj. Rezervat je najgora moguca kombinacija na kugli zemaljskoj koja moze postojati. On je napravljen samo za jedan oblik privrede. Bio sam godinu prije rata u indijanskom rezervatu u Americi i kristalno jasno sam vidio sta znaci rezervat. U rezervatu se moze igrati folklor, praviti igracke i sl. Za kocku je rezervat idealno mjesto. Las Vegas je primjer sta moze narasti u rezervatu. Kocka, kupleraji i pranje novca. Da poentiram: ti razgovori zaista ne bi imali smisla. Da razgovaram sa onima koji su vojno odbranjenu Bosnu prodali za zelenim stolom!? DANI: Kako je onda uopce moguce sacuvati BiH? SENDIJAREVIC: Moguce ju je sacuvati. U momentu potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ljudi koji su ga potpisali nisu imali ustavno pravo da ga potpisu. Po Ustavu BiH, njima je bio istekao mandat, ukljucujuci i predsjednika drzave. I Skupstini BiH koja je donijela odluku o Dejtonskom sporazumu takoder je istekao mandat prije donosenja sporazuma. Mi se, dakle, moramo vratiti na princip drzave kako bi je sacuvali. DANI: Sta to znaci? SENDIJAREVIC: To znaci da mi nemamo nikakve obaveze da realiziramo Dejtonski sporazum. Njega nije potpisao covjek koji je imao pravo da ga potpise, niti ga je usvojila skupstina koja je imala ustavno pravo. DANI: Vi to ozbiljno? SENDIJAREVIC: Gospodine, ako vama neko ponudi milijardu dolara, a da mu vi zauzvrat date vas zivot, koja je to cijena koju cete vi licno prihvatiti da vam se plati i uzme zivot? Da ostanemo kod principa: bosnjacki narod ima pravo da se odrekne svoje drzave, ali mora znati da realizacijom Daytona i izborima u septembru on gubi jedinu domovinu koju je imao na kugli zemaljskoj. Kresimir Zubak je prije Daytona boravio u Detroitu. Ja sam bio na skupu gdje je on govorio hrvatskoj emigraciji, i to onoj hrvatskoj emigraciji koja ne moze da prihvati da je granica Hrvatske na Neretvi ili u Sarajevu. Pitali su ga sta je sa Republikom Srpskom? On im je rekao da RS ide u Srbiju, da je to krajnji cilj projekta. A o muslimanima im je rekao da se prestanu nadati kako su oni Hrvati, jer su nacionalno osvijesceni kao Bosnjaci. Nazalost, on donosi losu vijest hrvatskoj emigraciji i kaze: "Ne, vi ne mozete reci da su muslimani Hrvati." Ali im porucuje da ce Bosnjaci preko Federacije postati dio Hrvatske. Da, Zubak je to javno govorio u Detroitu. DANI: Pa zasto je Bosanski kongres tokom pregovora u Daytonu poslao na desetine pisama gospodinu Zubaku videci ga kao jedinog covjeka koji u dejtonskoj barustini moze spasiti Bosnu i Hercegovinu? Zapali ste u kontradikciju. SENDIJAREVIC: Zubaku je Doboj ostao u RS-u. On je bio jedini politicar u Daytonu koji je rekao da nece staviti potpis na ponudjeni Sporazum i mi smo se uhvatili za to. DANI: Pa, jeste li se pogresno uhvatili? SENDIJAREVIC: Jesmo. Zubak perfektno poznaje projekat. On kaze kako ce interes Bosnjaka biti da udju u konfederaciju sa Hrvatskom jer samo ce tako moci opstati ekonomski, pa i fizicki. Sve komunikacije ce biti preko Hrvatske. Bosnjak ne moze vise donijeti nijednu ustavotvornu odluku, realizirati nijedan projekat od globalnijeg znacaja za Federaciju bez pune saglasnosti hrvatske manjine. Dayton osigurava Hrvatima, bez obzira na njihov broj, pravo veta. Zahvaljujuci tome sto nismo bili direktni ucesnici u dogadajima, mi smo mogli posmatrati princip i predvidjeti tok stvari. Kako Bosnjaci nemaju suverenitet u Federaciji jedan kroz jedan, vec ga dijele jedan kroz dva, od sada pa nadalje Hrvati ce svaku eventualnu promjenu Ustava od strane Bosnjaka smatrati nasiljem, drzavnim udarom, agresijom na hrvatski narod. I Ustav Federacije im daje pravo da tako misle. DANI: To je trenutni politicki i pravni fakat. Bojim se da Vase razmisljanje ide ka novom ratu. SENDIJAREVIC: Tijelo se mora braniti hirurskim zahvatom. Vojni profesionalci iz svijeta kazu da je HVO do nogu bio potucen. U momentu kada se medjunarodna zajednica sprema i priprema da kazni hrvatsku drzavu kao agresora na BiH, da to ozvanici jednako teskom rezolucijom kakvom je kaznjen ostatak Jugoslavije, tog momenta Alija Izetbegovic u Washingtonu otcjepljuje Bosnjake od RBiH, spasava HVO i hrvatsk politiku u BiH. NEMOGUCA INTEGRACIJA DANI: Znate sta, gospodine Sendijarevicu, moram Vam priznati da ste u prednosti u odnosu na mene. Vi niste tokom rata bili u Bosni i svoju argumentaciju mozete bazirati samo na osnovu svetih principa. Kada ja pocnem razmisljati na toj ravni, susretnem se sa osakacenim ljudima, unesrecenim familijama, vidim "bujicu suza oko sebe za koje ne postoji lijek". SENDIJAREVIC: Ponavljam, pravo svakog naroda je da se odrekne svoje drzave. Vi meni tvrdite da ostaju granice BiH, sto nije istina. Imali smo drzavu sa Armijom BiH koju je priznavao citav svijet kao odbrambenu snagu BiH na svakoj stopi njene teritorije. I sta radimo? Mi toj Armiji Dejtonskim sporazumom oduzimamo pravo da brani 49 posto teritorije i tu Armiju pretacemo u novu vojsku, udruzujemo je sa agresorskim snagama koje je ta armija potukla. Oduzimamo joj mandat a izvrsnu komandu nad tom armijom dijelimo jedan kroz dva sa oruzanom silom nacionalne manjine u BiH. Na taj nacin bosnjacki narod oduzima sebi pravo na sopstvenu oruzanu silu. Mi smo jedini narod na teritoriji bivse drzave BiH koji nece imati svoju nacionalnu vojsku. RS ima svoju nacionalnu vojsku, a Hrvati, pored Vojske Federacije imaju i Hrvatsku vojsku. DANI: Uopce ne dajete nikakve sanse procesima integracije, kako oruzanih komponenti, tako i politickih... SENDIJAREVIC: Jednako ce doci do procesa integracije kao sto ce doci do procesa integracije muslimana iz Valjeva i Turske, muslimana u Osijeku i muslimana u Doboju. Tako ce doci do tog procesa integracije. To Alija Izetbegovic dobro zna. Alija Izetbegovic nije slucajno Srbin, ako vec trazite motive. Motiv Alije Izetbegovica ce se naci u njegovoj sluzbi za KOS. DANI: Sad ste vec na terenu neargumentacije i mastovite favorizacije teorije zavjere... SENDIJAREVIC: Kad procitate memoare Sefera Halilovica, kada budete vidjeli kako je Izetbegovic postavljao ljude, mnoge stvari ce vam biti jasnije. Ja Halilovica smatram patriotom, znam da nije mogao prihvatiti da Sekovici nisu muslimansko mjesto. Najvece muslimansko mjesto u BiH su Sekovici, pa onda Drvar, pa Siroki Brijeg. Jer Ustav BiH meni kao Bosnjaku, gradjaninu BiH, garantirao je moju drzavnost i u Sekovicima. Moj najveci historijski spomenik, sad govorim o sebi kao religioznom pripadniku islama, je manastir u Papraci. Jer taj spomenik je napravljen na muslimanskom gruntu. Predsjednik drzave kaze kako Bosna nikada nije bila muslimanska drzava, a ima ustav koji joj je omogucio da izabere muslimana za predsjednika. Bosna je kroz 12 vijekova bila drzava svih njenih gradjana, ali je ona ujedno i jedina nacionalna drzava Bosnjaka. Niko nije dozvolio predsjedniku da pod geslom kako Srbi i Hrvati nece Bosnu, dijeli nasu jedinu zemlju. SUDJENJE SRBIJI DANI: Kako biste ocijenili americku ulogu u bosanskoj krizi? SENDIJAREVIC: Americki narod je u vlasti predstavljen Kongresom i Senatom. Americki Kongres i Senat su bili bez ostatka uz drzavu BiH i uz njen Ustav, jer, s obzirom na multietnicko bice BiH, nema drzave na kugli zemaljskoj koja je slicnija SAD od Bosne. Americki Kongres koji predstavlja ameriCki narod donio je odluku o skidanju embarga. Predsjednik SAD je bio protiv. Ali znate da u americkom Kongresu ima nekoliko stepenica u postupku odlucivanja. Kada Kongres i Senat donesu odluku, predsjednik ima pravo staviti veto. Predsjednik ima pravo da stavi veto i ako je ta odluka donesena sa tri cetvrtine glasova. Ali Kongres, da bi pobio veto predsjednika, moze ponovo izaci na odlucivanje. U tom momentu Izetbegovic izlazi na Generalnu skupstinu UN-a i kaze da ne treba skinuti embargo... DANI: Predsjednik je to obrazlozio strahom od upada srpskih jedinica u Srebrenicu i Zepu i klanja civilnog stanovnistva... SENDIJAREVIC: Pa zar se u Srebrenici klanje nije desilo! Bosnjacki narod je razoruzan usao u rat. Bez zastave, himne, oruzja, bez toki-vokija, bez ikakve veze izmedu Bijeljine, Prijedora, Sarajeva, Mostara... I u ratu se bosanski narod naoruzava, formira svoju vojsku. Ali je opet razoruzan u Srebrenici, Zepi, Gorazdu. Sjetite se samo Bihaca. Pa to su fenomenalne stvari - Bihacani prave prodor. Sjecate li se one jedne ofanzive kad prodiru na sve strane? I nista se dalje ne desava 15 dana. Onda pocinje srpska ofanziva. Na BBC-u Karadzic govori, i kad ga pitaju: "Predsjednice, zasto ste vi cekali ovoliko vremena da krenete u kontraofanzivu na Bihac?", on kaze da je cekao odgovor muslimanske strane o prestanku borbi na drugim frontovima. Kada je dobio garancije od muslimanske strane da nece biti ofanziva na drugim frontovima, krece na Bihac. Na Drini se prebrojavaju cete koje idu na Bihac. U ARBIH je vanredno stanje; jedinice miruju, dok srpska vojska jurisa na Bihac. DANI: Sta hocete time da kazete? SENDIJAREVIC: Hocu time da kazem da je sve ucinjeno od strane Izetbegovica i Ganica, sve je ucinjeno da Bihac potpise jednak sporazum kao sto su ga potpisali Srebrenica i Zepa. I Alija Izetbegovic kaze: "Mi smo gotovi, moramo spasiti narod u Bihacu". No, mi gledamo CNN. Vijesti idu svakih 30 minuta. Mi cujemo kako Izetbegovic kaze da je situacija takva da se Bihac ne moze odbraniti. Potpisite i predajte oruzje. Potpisite isti ugovor koji je potpisan sa Srebrenicom. Na svu srecu, Dudakovic kaze: "Necemo!" Na svu srecu, on je shvatio. DANI: Kakav je Vas stav o tuzbi koju je BiH podigla protiv Srbije pred medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu? SENDIJAREVIC: Vrlo je bitno znati sta je znacaj te tuzbe? Na svim dosadasnjim nivoima razmatranja tuzbe mi smo dobili proces, drzava BiH je dobila proces. Sa danasnjim danom (razgovor je voden 23. 7. op. a.) Jugoslavija je obavezna da odgovori na tuzbu u prvom stepenu. Sljedeci korak u tom postupku je da mi, po protokolu, izvrsimo odredjenu radnju u postupku. Za Aliju Izetbegovica, za gospodina Aliju Izetbegovica, za izdajnika Aliju Izetbegovica je dovoljno da ne uradi nista i da tuzba bude gotovo adaktirana. Znacaj te tuzbe je u tome da, konacno, Medjunarodni sud kaze da je ostatak Jugoslavije izvrsio agresiju na BiH. Da su, po medjunarodnim zakonima, odgovorni za genocid i agresiju. Onda bismo mi mogli kazati i dokazati jednog dana, bez obzira sto smo prosli kroz Dejtonski sporazum, da sve to vise ne vrijedi. Da je to bio rezultat agresije i genocida. Zbog toga je medjunarodna zajednica uvela embargo na Srbiju, kaznjavala je. I mi smo to kaznjavanje ublazili kada smo poceli pregovarati sa Karadzicem, a onda i sa Bobanom. Ta tuzba je jedna od nasih zadnjih sansi da spasimo drzavu. Jer ovo sto sada imamo nije drzava. Ako ovako ostane, Bosnjaci ce vremenom birati predsjednika Hrvatske. A znate li kako CNN govori o sukobu unutar RS? Kao o ustavnoj krizi. Nema ustavne krize u entitetu, ustavna kriza se desava u drzavi. RS je drzava koja sada ima ustavnu krizu. Nije medjunarodno priznata, ne moze biti medjunarodno priznata do izbora u septembru, kad se stavlja zadnja tacka na sustinu, na politiku Dejtonskog sporazuma. DANI: U kom smislu? SENDIJAREVIC: Poslije septembarskih izbora vise nista nece biti isto. Bosnjaci ce ubuduce birati svoje predstavnike za vlast RS koja ima svoj ustav, skupstinu, vojsku, organe lokalne uprave... Time ce oni priznati srpsku vojsku, srpsku skupstinu, srpski ustav. DANI: Da, ali hipoteticki receno, moze se desiti da Bosnjaci pobijede u nekim opstinama u srpskom entitetu. SENDIJAREVIC: Da, i sta ce se desiti? Morace postovati ustav te drzave, granice te drzave. Morat ce postovati skupstinu te drzave, morat ce postovati policiju te drzave, itd. DANI: U pitanju je proces, ne moze se drzava preko noci integrirati... SENDIJAREVIC: E, zbog toga sto vi vjerujete da je u pitanju proces... DANI: Govorim sa stanovista realiteta... SENDIJAREVIC: Ne, to nije realitet. Realitet je da je to ireverzibilni, nepovratni proces. Postoji nesto sto se u prirodi zove entropija. DANI: Drustvo nije priroda. SENDIJAREVIC: Da vam kazem, politika nije igra prevare. Ona je utemeljena i definirana jasno i precizno. Evo vam primjer: Hong Kong je vrccen Kini. Ekonomija Hong Konga, molim vas da zapamtite ovo, je veca od ekonomije Engleske. U ekonomiji Hong Konga SAD imaju ulozeno trinaest milijardi dolara. Hiljadu sto americkih preduzeca je u Hong Kongu. Ponavljam, ekonomija Hong Konga je veca od engleske ekonomije, ali Velika Britanija vraca Hong Kong Kini. Na CNN-u, Margaret Thatcher, na pitanje novinara zasto Ujedinjeno Kraljevstvo vraca Hong Kong, cija je ekonomija veca od engleske, komunistickom rezimu, gospodja Thatcher odgovara da je to zbog medjudrzavnih ugovora, dakle, zbog medjunarodnog zakona. Ukupno su Velika Britanija i Kina potpisali tri ugovora. U pripremanju treceg ugovora ucestvovala je i sama Margaret Thatcher. To je bio ugovor o primopredaji. Dakle, bez obzira sto je Hong Kong zlatni rudnik zapadne ekonomije, on je vracen Kini. Zasto? Zato sto politika nije igra prevare, vec pociva na vrlo jasnim principima. To sto se nama politika predstavlja kao politika prevare, to je upravo zato da nas se prevari. Postupak odricanja od vlastite drzave nije politika. Ali nama jos uvijek kazu da je to politika. Je li politika da predsjednik drzave kaze: ne, mi necemo srpske teritorije u Bosni i Hercegovini. Predsjednik drzave izabran kao predsjednik svih gradjana BiH, reducira se na predstavnika jednog naroda. On nikada nije rekao: ja predstavljam Srbe. On nikada nije rekao: ja ne mogu razgovarati s tobom, Karadzicu, jer ja predstavljam i srpski narod, jednako kao i bosnjacki, kao i Rome, kao i Hrvate. Jedini predstavnik bosanskog naroda u drzavi BiH je predsjednik izabran na slobodnim izborima. Predsjednik drzave kome je data obaveza da tu drzavu ucini nezavisnom na osnovu referenduma tog naroda. I on kaze: ne, ja ne predstavljam taj narod. TUZBA PROTIV DEJTONSKOG SPORAZUMA DANI: Sta sada radi Bosanski kongres? Imate li kakvih novih inicijativa? SENDIJAREVIC: Pripremljena je tuzba protiv Dejtonskog sporazuma Ustavnom sudu drzave Bosne i Hercegovine. Dejtonski sporazum su potpisali ljudi koji nisu imali mandat. Tuzba je dostavljena i predata. Potpisnici su razlicite organizacije i grupe, objedinjene pod Forumom izbjeglica ciji su clanovi i Bosnjaci i Srbi i Hrvati. Tuzba je napisana vrlo jasno i precizno. Molim vas da procitate i nasu optuznicu protiv Alije Izetbegovica, pa ce vam sve biti jasnije. Sluzite se principom, ne time da je narodu dosta rata. Ja mogu prihvatiti da narod kaze: mi sad pristajemo na sve. Ali ja bih onda htio od vas da cujem kako znate da vise nema drzave Bosne i Hercegovine. Jer, Izetbegovic kaze: narod je umoran od rata, ja moram pristati na Dejtonski sporazum. Ali vas je neko ostavio u uvjerenju da Dejtonski sporazum nije kraj drzave Bosne i Hercegovine. Da Dejtonskim sporazumom vi ne gubite vasa ustavna i drzavna prava. Vi ostajete u uvjerenju da je reverzibilni proces moguc, a ja vam kazem on je onoliko moguc, koliko je moguce i realno da ce Beograd jednog dana biti dio pasaluka turske drzave. DANI: Po Vama je, izgleda, sve izgubljeno? SENDIJAREVIC: Nije, ako u medjuvremenu patriotske snage BiH ucine odredjene radnje. Ja nemam nista protiv ako se objavi narodu i kaze: ovo su vam posljedice Dejtonskog sporazuma - vi gubite drzavotvorna prava, gubite drzavu. Cetrdeset devet posto teritorije neminovno ide u Srbiju, pedeset jedan posto ode u Hrvatsku. Mi ostajemo bez drzave. Ali, Izetbegovic to ne zeli da kaze. Bosanski kongres se bori za Ustav iz '92, za odluke referenduma o nezavisnosti i za drzavu BiH. Bosanski kongres se bori da tu drzavu odbrani za bosnjacki narod i za sve Bosance koji drzavu BiH dozivljavaju kao svoju domovinu. To je istina, to je princip. Narodu se mora omoguciti da izadje na referendum, kao slobodni gradani koji imaju krov nad glavom i koji nisu gladni i zedni. Neka na referendumu donese odluku o sudbini drzave. Ako se narod slaze da izgubi sopstvenu drzavu, nema problema. Mi smo onda svoju pricu zavrsili.